ADVENTSKE PRIČE (17)

PROBUĐENE PTICE (Tempore Adventus XVII. Mt 1, 20)

Jutros prije zornice, u parku kraj crkve začuo se cvrkut ptice u tami. Što je to probudilo ptice, postaju li dani duži, ne znam… Pjev ptice u tami glas je koji dolazi iz dubine sna, zov života koji se nastavlja, tajanstvene prirode u kojoj je čovjek tek prolaznik. Tijelo ptice rezonantna je kutija u kojoj…

Autor: Marina Katinić Pleić
event 20.12.2024.
Photo: Pixabay

Jutros prije zornice, u parku kraj crkve začuo se cvrkut ptice u tami. Što je to probudilo ptice, postaju li dani duži, ne znam… Pjev ptice u tami glas je koji dolazi iz dubine sna, zov života koji se nastavlja, tajanstvene prirode u kojoj je čovjek tek prolaznik. Tijelo ptice rezonantna je kutija u kojoj pjevalo stvara zvuk. Čovjek to oponaša; nedavno sam nazočila rijetkom pjevu probuđenih ptica u Atelieru Pavlinić u Bestovju, nedaleko Zagreba. U gradionici i popravljaonici klavira, harmonija, čembala i spineta, virtuozni čembalist Krešimir Has dozvao je ptice iz renesanse i baroka. Svirajući Böhma i Bacha, pripovijedao je o tome što su zapravo skladali i što ta glazba znači. Reski zvuk čembala jato je probuđenih ptica – baš poput češljugara koje je na tirkiznom čembalu naslikala ruka slikarice. Čembalo je kutija snova iz koje izlijeću nevidljive ptice… a srce je također rezonantna kutija, samo su njezine ptice često u kavezu. San je noć u kojoj se čuje Božji glas, poput ptičjeg pjeva u zoru, poput čembala iz kojeg izlijeću suzvučja, samo to treba čuti. Zašto tako rijetko čujem ptice…?

Pročitaj više

Pod krinkom napretka i slobode često se nudi pogled na svijet u kojem savjest postaje osobni osjećaj, a ne mjesto susreta s Bogom, vjera se gura u privatnost, a javni prostor preuzimaju bučne ideologije koje ne trpe Svjetlo Evanđelja. Najopasnija tama našega vremena ne skriva se u agresivnim napadima na vjeru. Ona je u tihoj navici življenja kao da Bog ne postoji.