Jutros prije zornice, u parku kraj crkve začuo se cvrkut ptice u tami. Što je to probudilo ptice, postaju li dani duži, ne znam… Pjev ptice u tami glas je koji dolazi iz dubine sna, zov života koji se nastavlja, tajanstvene prirode u kojoj je čovjek tek prolaznik. Tijelo ptice rezonantna je kutija u kojoj pjevalo stvara zvuk. Čovjek to oponaša; nedavno sam nazočila rijetkom pjevu probuđenih ptica u Atelieru Pavlinić u Bestovju, nedaleko Zagreba. U gradionici i popravljaonici klavira, harmonija, čembala i spineta, virtuozni čembalist Krešimir Has dozvao je ptice iz renesanse i baroka. Svirajući Böhma i Bacha, pripovijedao je o tome što su zapravo skladali i što ta glazba znači. Reski zvuk čembala jato je probuđenih ptica – baš poput češljugara koje je na tirkiznom čembalu naslikala ruka slikarice. Čembalo je kutija snova iz koje izlijeću nevidljive ptice… a srce je također rezonantna kutija, samo su njezine ptice često u kavezu. San je noć u kojoj se čuje Božji glas, poput ptičjeg pjeva u zoru, poput čembala iz kojeg izlijeću suzvučja, samo to treba čuti. Zašto tako rijetko čujem ptice…?
PROBUĐENE PTICE (Tempore Adventus XVII. Mt 1, 20)
Jutros prije zornice, u parku kraj crkve začuo se cvrkut ptice u tami. Što je to probudilo ptice, postaju li dani duži, ne znam… Pjev ptice u tami glas je koji dolazi iz dubine sna, zov života koji se nastavlja, tajanstvene prirode u kojoj je čovjek tek prolaznik. Tijelo ptice rezonantna je kutija u kojoj…
Pročitaj više
Pojam „kulturološko kršćanstvo“ znači – voljeti plodove, ali prezirati korijen. Slušati božićne pjesme, diviti se zvonima i katedralama, a istodobno ne slušati Riječ Božju zapisanu na stranicama Evanđelja. Biti poput smokve koju je Isus prokleo – imala je lišće, ali nije imala ploda.
Razlika između domoljuba i koristoljuba je u tome što prvi poznaje zahvalnost, a drugi ne može voljeti ništa što mu ne koristi. Nalik djetetu koje roditelje grli samo kad mu daju novac, a prezre ih kad mu kažu ne. Domoljub osjeća duboku zahvalnost za slobodu koju su za njega drugi izborili. Za ljepote koje je baštinio i za jezik na kojem sanja. Iz te zahvalnosti raste osjećaj odgovornosti i spremnost na žrtvu. Da vrati što je primio, pa i više od toga.
Novi zavjet gotovo uopće ne govori o posljednjim danima Isusove majke, Blažene Djevice Marije, pa se o Marijinu kraju života i smrti govori uglavnom kroz vizije pojedinih kršćanskih mistika, poput Anne Katharine Emmerich, katoličke blaženice, čije su vizije objavljene u knjizi „Život Blažene Djevice Marije“, koja je dobila crkveni imprimatur, a na hrvatskom ju je otisnula „Naklada sv. Antuna“ iz Zagreba.