Post i nemrs. To su dva izraza koji se u korizmeno vrijeme često čuju. Post je uzdržavanje od jela, odnosno manje jesti nego što se to svakodnevno čini, a nemrs je uzdržavanje od mesa.
Čovjeku se dosta često dogodi da treba postiti. Neki ljudi to nastoje jer žele time kontrolirati svoju težinu i paze da ne dobiju koji kilogram više. To je post koji je dosta sebično motiviran. Ipak može kod nekih takvo uzdržavanje biti istinski mučno i gotovo herojsko. Često su to sportaši i slični djelatnici koji u svojem radu ovise i o svojoj tjelesnoj težini. Ima i onih koji poste jer im je tako liječnik naredio. On im je to odredio kao sastavni dio stanovite terapije. U takvoj zabrinutosti za zdravlje i u strahu od neželjenih bolesti, pa čak i moguće smrti, ljudi se odlučuju na kontroliranje u jelu, tj. na dijetu i na post. Ima, nadalje, i onih koji su prisiljeni gladovati i postiti, jer nemaju dovoljno hrane. Današnja teška situacija u svijetu i kod nas sve više i više razotkrivaju velik broj onih koji su na rubu egzistencijalnog minimuma, koji trpe od gladi. Čudim se često kako smo svi mi skupa prilično hladni na sve češće vijesti o ne malom broju ljudi, osobito djece, koji su umrli od gladi.
Osim svih gore navedenih razloga za odricanje od hrane postoji još jedan motiv. To je ljubav. Post može biti i draga gesta ljubavi. Majka će svome djetetu dati i posljednji zalogaj pa makar i sama ostala gladna. Učinit će to radosno i iz ljubavi i bit će sretna ako time može svome djetetu olakšati život. Zaručnik će rado podijeliti bolji i ljepši komad mesa, bolji zalogaj, kolač i slično svojoj zaručnici jer ju ljubi. Ljubav ide za tim da usreći ljubljeno biće.
Vrijeme korizme, vrijeme prije Uskrsa poziva na obraćenje. U program obraćenja spada i post. Shvatimo u svjetlu ljubavi smisao posta što ga u ovim korizmenim vremenima Crkva preporuča, a za neke dane kao što su Pepelnica i Veliki petak, i naređuje. To je poziv na svojevoljno odricanje od hrane. Takvo odricanje sigurno ne škodi zdravlju, pretpostavljajući da nije nerazborito i pretjerano. Međutim, temeljni motiv tog posta trebao bi biti ljubav. I naš odnos prema Bogu je odnos prema ljubljenoj osobi. Pored molitve kao temeljnog čina čovjeka vjernika i post iz ljubavi prema Bogu postaje istinitim religioznim činom. Srce nam je na taj način otvorenije i spremnije za susret s Bogom i za usklađivanje svoje volje s njegovom voljom. Upravo radi tog usklađivanja s voljom Božjom osjećamo kako nas post može na divan način učiniti spremnijim za druge žrtve koje su životno potrebne želimo li ostvariti svoj život prema Božjem naumu ljubavi. U toj žeđi za Bogom post može biti istinsko djelo ljubavi kojim ćemo omiliti Bogu.
Post je nadalje, od prvih početaka Crkve, bio motiviran i ljubavlju prema bližnjima. Post ne želi biti jednostrano mučenje samoga sebe bez nekog konkretnog cilja. Kršćani kad poste ili se uzdržavaju od mesa, čine to zato, kako bi tim činom prištedjeli sredstva koja će moći odijeliti za one koji su potrebniji. Time post postaje bogoštovni čin kojim se Bog proslavlja jer je učinjen iz ljubavi prema njemu, a u isto vrijeme i najkonkretniji čin ljubavi prema bližnjemu. Proroci će reći da je Bogu upravo takav post po volji.
Postoje i drugi načini posta. I oni dobro djeluju na zdravlje duše i tijela, a puno pridonose ljubavi. To je posebno post na riječima. Čovjek je obdaren darom govora. Međutim, istim darom može i ranjavati druge. Nije uvijek lako kontrolirati svoje riječi. Vježba u tome dragocjena je za pravi odnos ljubavi. Koliko bi bilo manje nemira i nerazumijevanja, manje svađa i razdora, kad bismo znali paziti na svaku svoju riječ. Dragocjen je u tom pogledu takav dar ljubavi. Bit će nam korizma plodonosnija, a Uskrs ljepši ako postom na riječima izborimo više ljubavi.
(Fra Zvjezdan Linić bio je dugogodišnji kolumnist “Večernjeg lista” i ovo je jedna iz niza njegovih kolumni.)
