Na vojnom predbožićnom događaju “Igračka za male” u Bijeloj kući prvoj dami Jill Biden na njezin je pozdrav “Happy holidays” (sretni blagdani) jedno od okupljene djece glasno uzviknulo: “Merry Christmas” (sretan Božić). Njihova neplanirana komunikacija naglasila je ideološke, kulturološke, religiozne ratove koji su ponajviše eskalirali u vrijeme Obamine vladavine. Od tada konzervativci optužuju liberale za plansko razvodnjavanje kršćanskih blagdana.
Iako dvije trećine Amerikanaca, bez obzira na religioznu i političku pripadnost, preferiraju čestitku “sretan Božić” više nego “sretni blagdani”, ipak se čini da će taj pozdrav u budućnosti još više polarizirati njihovo društvo. Vjerojatno je kamen spoticanja taj što je Christmas skraćenica sintagme “Christ’s mass” (Kristova misa) ili, prema nekim drugim tumačenjima, Kristovo rođenje. U Hrvatskoj je Božić deminutiv (umanjenica) od Bog, odnosno naziv dana kada se rodio Isus. Izostavljanje tog značenja izazvalo je bijes katolika u Bosni i Hercegovini prije dvije godine, kada je gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić, umjesto Božića ili barem blagdana, čestitala “kalendar”?!
Osjetljivost prema božićnoj čaroliji pokazala su djeca i roditelji i u Velikoj Britaniji. Župnik Paul Chamberlain u Hampshireu ovih je dana propovijedao osmoškolcima kako Djed Božićnjak nije stvaran. Ogorčeni roditelji burno su reagirali optužujući velečasnog da je djeci srušio čaroliju. Iako su se ispričali i svećenik i biskupija, nastavnici sada teško djeci vraćaju povjerenje u Božićnjaka i njegove darove.
Božić je vrijeme kada su se u prošlosti zaustavljali čak i ratovi. I dan kada se oduvijek osjećalo ozračje blagosti, mira, darivanja, ukrašavanja… Kršćani su sretni što s njima slavi gotovo cijeli svijet. Osjetljivi su kada se Božić omalovažava, pa čak i razvodnjava pozdravima “sretan blagdan” ili “praznik”. Nekada je to bilo drukčije. Važan je bio sadržaj iz kojeg su prepoznavali iskrenost čestitara. Izostavljanje Božića iz čestitke doživljava se kao nepoštivanje njihovih religijskih i kulturoloških osjećaja.
Sekulariziranje tradicionalnih kršćanskih blagdana zahvatilo je kršćansku Europu. Takav trend kod vjernika rezultirao je sve izraženijom autocenzurom. Mnogi s nelagodom priznaju svoju vjeru. Primjerice, 1981. godine 83 posto kršćana kazalo je da ne osjeća nikakve zapreke u izražavanju svojih uvjerenja. Lani upola manje, tek njih 40 posto.
Kršćani se također trebaju zapitati koliko oni sami snose odgovornost za sustavno devalviranje Božića. Slavljenje konzumerizmom, bez duhovne dimenzije, samo je kupovanje vlastitog uživanja u blještavilu prolaznosti. Sretan Božić u prijevodu bi trebao biti gradnja sretne obitelji i društva. Trebalo bi u tom vremenu više nego ikada poštovati drugog i drukčijeg. Umjesto rasipanja u kupnji skupih darova, novac treba usmjeriti potrebitima.
Ovo nisu poruke koje trebaju govoriti svećenici s oltara, već univerzalne vrijednosti koje bi svi trebali živjeti. Kada se to dogodi, onda će svim narodima i vjerama Božić biti i blagdan i praznik. Pa i onima koji ga, poput sarajevske gradonačelnice, doživljavaju tek samo dijelom prosinačkog kalendara ili Jill Biden, kojoj je to samo dio božićno-novogodišnjih blagdana, odnosno praznika. Vratit će mu se ona istinska čarolija koju su imala djeca u Velikoj Britaniji dok je nije srušio neoprezni svećenik Paul Chamberlain. A pozdrav “sretan Božić” na svim jezicima i u svakom kutku svijeta doživljavat će se isključivo kao iskreno slavlje zajedništva i mira. Jednako i Merry Christmas, i Feliz Navidad, i Frohe Weihnachten, i Joyeux Noël, i Wesołych Świąt Bożego Narodzenia, i Boas Festas, i Kalá Christoúgenna i Sretan Božić…
