Za Život 
U životu jako je važno kada djelovati a kada zastati. Znati i šutjeti ali i znati progovoriti. Znati zauzeti se za Istinu . I ne samo znati, nego živjeti za Istinu. Ta Istina jedino oslobađa. A Bog je Istina. I tko je u Istini s Njime je.
Moje djetinjstvo bilo je burno, bilo je lijepih trenutaka s obitelji naravno, ali i onih za koje bi ‘mala djevojčica Simona’ rekla : “Da se barem nisu dogodili.”
Ali, dogodilo se i prošlost kao ljudi ne možemo izbrisati, ali možemo je predati Božjem milosrđu. Milosrđu koje sve oprašta i briše ako se iskreno kajemo .
Deset godina nakon moga “Da” Isusu, šutjela sam o grijehu abortusa. Sve sam mogla svjedočiti na slavu i hvalu Božju, ali o ranama grijeha abortusa – nisam. Srce je krvarilo, a oprost prema meni samoj i čovjeku koji me iskoristio i psihički primorao za to zlodjelo trebalo mi je više od 20 godina za oprostiti.
Abortus je ubojstvo djeteta – nerođenog! Moramo biti iskreni i nazvati to pravim imenom. To nije tamo neka sloboda, To nije pravo žene! To je UBOJSTVO!
Bila sam mlada djevojka, tek završila srednju školu. Kao dijete imala sam sve ‘svjetovno’ ali duhovno bila mrtva. Bila slijepa. Bila gluha. Bila zarobljena drogom, bila bolesna od bulimije , bila tijelom “zaleđena” od seksualnog zlostavljanja. Grijeh abortusa donio mi je životne krvave rane. Rane , koje je Isus zacjelio , jer danas mogu o tome svjedočiti. Ali te rane uvijek će ostati RANE.
Poradi grijeha abortusa godinama sam imala noćne more. Godinama sam do Tabora (7. veljače. 2012.) uzimala tablete za spavanje i smirenje! Poradi tog smrtnog grijeha sve više upadala sam u grijeh nemorala, bluda, laži, okultizma, lezbijstva!
Bila sam toliko ranjena i zarobljena , da sam na kraju i sama govorila : to je sloboda žene
.
Kada srce moje malo svjedoči – svjedoči do Kraja! Za Istinu! Za Boga, koji me spasio i svaki puta iznova spašava kroz sakrament svete ispovjedi.
Danas sam majka djece petero rođenih na zemlji i petero zemaljskih na Nebu! I svakom trudnoćom Bogu govorim : “Da, evo me, neka mi bude po volji Tvojoj.”
Otvorena ću biti životu dok god dišem! Čak i milošću darivana mi vjera demantirala je svu medicinu što se tiče darovanih mi trudnoća! Godinama su me proganjali za sterilizaciju, godinama sam neshvaćena i od šire obitelji , doktori mi htjeli i vaditi maternicu!
Ništa to Gospodar, Stvoritelj i Darivatelj života nije dopustio! A moje malo srce uvijek je svjedočilo: Za Život! Ako treba i život moj koji je prolazan darovati ću za nerođeno djete koje je vječno!
Tek dolaskom na Tabor, kada sam predala Isusu moje srce i sav život, kada sam Mu iskreno predala sve grijehe i bezakonje, shvatila sam koliko Sotona želi život čovjeka , želi mu oduzeti dušu. Oduzeti mu Vječnost s Bogom.
Jučer na klanjanju prikazala sam moleći krunicu’ SVE’ koji se bore protiv nerođenih! U jednom trenutku dobila sam takav udarac u trbuh da sam ostala bez zraka. Počela sam masirati trbuh i disati ,i govoreći što je to, kakva je to bol od koje ne mogu disati – gledajući u Presveti Oltarski Sakrament.
Isus mi je odgovorio: “Kćeri moja, dao sam ti okusiti bol nerođenog djeteta kada se ga ubija u utrobi majke.” I došla mi je slika škara kako se režu bebini djelovi. Koja bol!
A tu bol prikazujem upravo za sve one koje se bore protiv Nerođenih. Prikazujem svaku molitvu za sve one koji služe Lažcu. Prikazujem za sve one koji su zalutali u svojim ranama i zarobljenosti .
Isuse svojim ranama iscjeli je, iscjeli ih! Isuse Svojim svetim križem pohodi je, pohodi ih! Isuse blaga i ponizna srca učini srce naše po srcu Svome, da progledamo da svaka borba protiv nerođenih je borba protiv Tebe.
A tko se bori protiv Gospodara, Stvoritelja i Darivatelja života nikada nije pobjedio!
Isuse, Sine Boga Živoga smiluj se tim srcima , ranjenim i zarobljenim tamom , kao što si se smilovao nada mnom. Smiluj im se po milosrđu Svome da ne izgube Nebo poradi svijeta i njegove izopačenosti.
Za Život! Dok god dišem ZA ŽIVOT! Ispišimo povijest svjedočeći i živeći za Nerođene , od začeća do prirodne smrti !
Izvor: Simona Mijoković Facebook
