Neki katolici drže malu bočicu svete vode na svom noćnom stoliću i blagoslivljaju sebe i svoju obitelj prije spavanja i ujutro. Također, mnogi blagoslivlju redovito i svoje domove i predmete kojima se služe, a na selu i prostor za blago i domaće životinje… Evo kako je ova blagoslovina pomagala sv. Tereziji Avilskoj.
„Iz dugogodišnjeg sam iskustva naučila da nema ničeg boljeg od svete vode koja bi tjerala đavle u bijeg i sprječavala ih da se ponovno vrate. Bježe i od Križa, ali se vraćaju; tako da sveta voda mora imati veliku vrlinu. Što se mene tiče, kad god ju uzmem, moja duša osjeća posebnu i najznamenitiju utjehu. Zapravo, sasvim je uobičajeno za mene biti svjestan osvježenja koje nikako ne mogu opisati, nalik na unutarnju radost koja tješi cijelu moju dušu. Ovo nije nešto što mi se dogodilo samo jednom. Događalo se opet i opet, i to sam vrlo pozorno promatrala.“
To je, recimo, kao kad bi netko jako vruć i žedan pio iz vrča hladne vode: osjetio bi osvježenje u cijelom tijelu. Često razmišljam o velikoj važnosti svega što je odredila Crkva i jako me veseli kada otkrijem da su te riječi Crkve toliko snažne da daju svoju snagu vodi i čine je toliko različitom od vode koja nije bila blagoslovljena, piše Simply Catholic, a prenosi Hrvatska katolička mreža.
„Jedne sam noći, otprilike u ovo doba, mislila da me vragovi guše; i kad su časne sestre obilno poškropile svetom vodom, vidjela sam ogromnu gomilu kako bježe tako brzo kao da se spremaju baciti niz strminu“ (Autobiografija, Poglavlje 31).
Izvor: HKM
