Duboko proživljeno i potresno svjedočanstvo glumca Jima Caviezela, koji je glumio Krista u filmu „Pasija“ Mela Gibsona malo koga će ostaviti ravnodušnim. Naime, gotovo je izgubio život na snimanju filma, za kojega se odlučio nakon što mu je Mel Gibson dao scenarij na čitanje.
„Na početku sam pročitao scenarij kao što se to radi sa svakim scenarijem. Počeo sam ga istraživati i sasvim se podudarao s Biblijom. No zanimljivo je kako svi žele uskrsnuće, a nitko ne želi patnju. Ali ne možeš dobiti zlatnu medalju bez patnje“, rekao je u intervju Caviezel, dodajući kako je odlučio da će raditi na tome filmu pod uvjetom da to ne bude „Pasija osrednjosti“ ili nešto što je djelomično pogansko „u smislu da Isus nije bio predan od strane svojega naroda, odnosno da su samo Rimljani bili odgovorni“.
„Odlučni napraviti film bili smo svjesni da smo sve snimili u zatvorenom studiju, nikako ne biste mogli doživjeti poruku. On je ustinu nastao u bolima te sam izravno licem bio bačen dolje. Na početku snimanja iščašio sam rame. Mislio sam, Bože hej, pokušavamo snimiti film, ja sam samo glumac. Ja sam samo glumac, a ti puštaš đavla ili što god da nas uništi. Istodobno primamo pozive od velikih medijskih kuća, koji govore kako je Mel Gibson antisemit“, priča Caviezel, prisjećajući se kako je jednom Mel Gibson izustio Božje ime uzalud, a on mu je baš kao Isus tj. izgledajući kao Isus rekao: „Ne izusti ime mojega Oca uzalud.“
„Tako da sam ja postao On, a to je velikim dijelom bilo zbog toga jer nisam htio da ljudi gledaju mene, htio sam da gledaju Isusa. I kad dođu u kina, želio sam da iskuse, da pogledaju duboko u same sebe, onako kako ih Bog vidi. Ne onako kako sami sebe vidimo, nego kako nas vidi Bog. I to je, zapravo, ono što jesmo“, priča Caviezel, koji je tijekom snimanja bio prilično obeshrabren, jer je slučajno dobio udarac bičem, a dok je nosio križ iščašio je rame.
„Inače, imam oko 95 kilograma, a za vrijeme snimanja imao sam 75 kilograma. Bio sam jako bolestan, stalno sam povraćao, pluća su mi bila puna tekućine, imao sam pneumoniju. Po završetku snimanja filma, mnogi ljudi to ne znaju jer ne pričam često o tome, morao sam na operaciju srca. Posljednjeg dana snimanja udario me grom. Stoga, ako želite biti kršćani, budite spremni na sve.“, poručio je Caviezel.
„U sceni s bičevanjem došlo je do nezgode, nismo to mnogo uvježbavali. Imao sam metalnu ploču na nekoliko centimetara od svojih leđa. Ja bih stajao, a oni bi udarali u tu ploču. Jednog dana, bile su oko mene tri kamere, Mel je usred snimanja – usput, ti ljudi nisu govorili engleski, kao niti mi talijanski, tako da smo imali problema s prevođenjem – rekao svojem pomoćniku da im prevede i kaže im da me udare kao u bejzbolu, tj. poput bacača u bejzbolu. Ali oni ne igraju bejzbol, pa im je on rekao da to bude kao u kriketu i oni su se odmaknuli i zaletjeli, ja sam stajao i udarili su u tu metalnu ploču, ali je s tim zamahom bič prešao preko nje i zaradio sam posjekotinu od oko 35 centimetara. Istodobno sam se srušio, kao kad vam u nogometnoj utakmici izbiju dah. Vidio sam Boga!“, posvjedočio je Caviezel, dodavši kako je u tim trenucima razmišljao svojim grijesima.
„Cijeli taj dio bio je o tome kako nisam dostojan igrati tu ulogu i to je bio dobar osjećaj. Pričao sam s jednim prijateljem i on mi je rekao: ‘Pa, znaš Jim, Bog ne bira uvijek najbolje. Ali te izabrao i što ćeš sad?’ Znate, bio sam u nekom posebnom stanju i tijekom cijelog snimanja neprestano sam meditirao i molio. Neprestano. Reklo bi se, uživio sam se u ulogu. To je bilo važno stoga što sam znao da Isusa možemo vidjeti jedino kroz molitvu. Redovitu molitvu i post. A post je bio neizbježan zbog bolesti“, opisao je i dodao da kad je na kraju filma bio na križu, njegovo tijelo bilo je posve plavo.
„To nije bila šminka, moje tijelo uistinu bilo je plavo. U pauzama između snimanja, kako sam bio u raspetom položaju, spustili bi me s križa i svaki put kad bi mi rame bilo pričvršćeno, osjećao sam kao da o križ udara ogromna stijena, a moje bi se rame iščašilo. Bio sam kao oduzet. U tom trenutku bio sam tako nemoćan i rame mi je bilo strgano. Iskreno, kao da uopće ništa nisam mogao osjetiti. Nisam bio pri sebi, ali nešto nije bilo u redu s mojim srcem i jedan mi je čovjek prislonio stetoskop na srce i rekao: ‘Mel, on bi mogao umrijeti!’ Mel je tada – a jedna od najboljih stvari kod Mela Gibsona bila je to što je volio riskirati – on me pitao što mislim, a ja sam odgovorio: ‘Ovo je između mene i Boga.’ Jer se nikad nisam držao dovoljno dobrim“, posvjedočio je Caviezel, dodavši kako je u tim trenucima bio spreman „ići kući“.
„Bože, slobodno me uzmi, nema problema. Ali sam znao, ako bih umro snimajući ovaj film, mnogi bi ljudi bili spašeni“, ispričao je.
„Pred kraj filma hodao sam uzbrdo i kad sam stigao do pola puta, svi su bili na svojim mjestima. Otprilike 250 ljudi… Dakle, na pola puta osjetio sam kako me obuzela snažna prisutnost, zla prisutnost i rekla je kao: ‘Mrtav si.“ I sjećam se kako sam mislio da je to najbolja vijest koju sam čuo, jer sam znao da ako umrem onda idem u raj“, ispričao je Caviezel
„Pred kraj filma hodao sam uzbrdo i kad sam stigao do pola puta, svi su bili na svojim mjestima. Otprilike 250 ljudi… Dakle, na pola puta osjetio sam kako me obuzela snažna prisutnost, zla prisutnost i kao da je rekla: ‘Mrtav si.“ I sjećam se kako sam mislio da je to najbolja vijest koju sam čuo, jer sam znao da ako umrem onda idem u raj“, ispričao je Caviezel, no kad je stigao na vrh iz šestog pokušaja, oblaci su bili nisko, a grmljavina i munje zvučali su poput haubice.
„Bilo je to toliko moćno da si mogao osjetiti zemlju kako se pokreće. I pogledao sam dvoje ljudi koji su mi bili najbliže, oči su im bile uprte prema gore i pune suza, kao da će zaplakati. A moja kosa… nisam to mogao osjetiti, ali sam čuo snažnu viku među ljudima, jer su vidjeli nešto, a ja ništa nisam mogao čuti. Bilo je to kao da ste u središtu oluje, kosa vam leti sto kilometara na sat, ali ipak nisam čuo kako vjetar puše, nego samo tišinu. Pet sekundi, četiri, tri, dvije, jedna – svjetlo se spustilo s neba i obasjalo me. Ljudi su vidjeli svjetlo oko mojega tijela te vatru s lijeve i s desne strane moje glave. I na trenutak sam mogao vidjeti samoga sebe izvan svojega tijela. Bio me udario grom“, ispričao je Caviezel, dodavši kako su statisti bili i vjernici i nevjernici i ljudi kojima je sve bilo svejedno, tj. bili su indiferentni prema svemu.
„Ali kad me pogodio grom, svi su pali na svoja lica. Zemlja se zatresla. To je bila zadnja scena“, prisjetio se Caviezel.
U toj zadnjoj sceni puhao je i jak vjetar pa se križ pomicao i dolazilo je do dodatnog iščašenja njegova ramena, a pluća su mu bila puna tekućine.
„Nisam mogao dobro disati. Očito, kad visiš na križu, umireš od gušenja. Ugušiš se. I u tom sam se trenutku doista fizički mučio, ali Gospodin mi je dopustio osjetiti malo onoga kroz što je sam prošao. I podupirao me, ali do trenutka kad sam morao odlučiti koliko daleko želim ići. U kojoj sam mjeri želio da svijet doživi njega samoga. I rekao sam: ‘Sve i djelić.’ Pa onda će tako i biti. To je kao ono: ‘Gospodine, želim piti iz tvoje čaše. Možete li piti iz moje čaše? Da, možemo.’ Kad su Jakov i Ivan tražili da mu sjede s desne i lijeve strane. Dakle, tako mi je bilo dano“, posvjedočio je Caviezel, prisjetivši se kako je u mladosti s 18 godina želio ići u mornaricu.
„Tada još nisam niti znao što je zapravo mornarica. S 18 godina rekao sam ocu što želim i prijavio sam se triput u Mornaričku akademiju. Bio sam spreman dati svoj život, ali na drukčiji način. Bog je u meni sačuvao tu spremnost. Vidim te ljude kad prolaze obuke i siguran sam da ne mogu uspjeti osim ako nisu spremni reći ‘u redu je ako umrem ovdje na obuci, jer želim dati svoj život za nešto’. A za mene nema ništa veće nego dati svoj život za Isusa Krista“, posvjedočio je Jim Caviezel, a cijelo svjedočanstvo u dva dijela možete pogledati na Yotube kanalu Pulherissimus.
