U Thompsonovu djelovanju prepoznajem domoljublje, a ne fašizam i nacizam. Vjerojatno se tu nalazi i glavno nerazumijevanje od strane mnogih u Hrvatskoj i okolnim zemljama – u nesposobnosti razlikovanja domoljublja od totalitarnih ideologija. Naime, ne tako davno, u vrijeme komunističke diktature, svako domoljublje žigosalo se kao fašizam i kažnjavalo se i samo pjevanje tako običnih pjesama kao što su „Marjane, Marjane“, „Vilo Velebita“ i slično. U Thompsonu djelovanju, kako pjevačkom, tako i onom svakodnevnom, izvan scene, svima je vidljivo da se radi o mirnom, obiteljskom čovjeku, sasvim nesklonom incidentima i nasilju prema bilo kojoj skupini ljudi.
Tako o životnoj i umjetničkoj filozofiji Marka Perkovića Thompsona, pjevača koji je u Zagrebu okupio nikad viđenu masu na jednom koncertu, govori doc. dr. sc. fra Ivica Jurić, profesor pastoralne teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu, čovjek, kako bi se reklo, “iz Crkve”.
Dok se ovih dana, kao o neminovnon “dekoru” pjesama i scenskog nastupa pjevača iz Čavoglava, javno raspreda i o njegovoj snažnoj povezanosti s crkvenim strukturama, deklariranju kao vjernika i promoviranju kršćanskih vrijednosti, pa i scenskim efektima u Zagrebu koji su za dio kritičara bili čisti kič – svjetlosni „otisci“ Gospe, krunice, anđela i križeva koji su na nebu iznad Zagreba stvarali dronovi – otvorila se standardna podloga za nove/stare kontroverzije.
Je li MPT iskreni vjernik kako to uopće može biti čovjek oko kojega se ispleo velik grumen ustaškog „folklora“, ideologije koja je daleko od svake istinske vjere? Je li Perković samo promućurni licemjer koji manipulira publikom izazivajući jeftine emocije, a iza svega se krije profiter koji dobro naplaćuje domoljublje, obitelj, vjeru? Je li on uistinu „vjerski“ profiter koji sada već pretjeruje sa scenskom ikonografijom i molitvama na koncertima? Kakve, na koncu, koristi od toga ima sama Katolička Crkva? Bi li zaista Isus, kako je to ovih dana na N1 kazao povjesničar Hrvoje Klasić, „pao u nesvijest kada bi vidio kako se ponašaju brojni hrvatski katolički vjernici“ koji redovito hodočaste na Thompsonove koncerte? Naposljetku, njegov posljednji album jednostavno se i zove „Hodočasnik“.
Univerzalne vrijednosti
Fra lvica i sam je bio na koncertu te u nastupu pjevača, kao i općenito u Thompsonovu liku i djelu, ne vidi ništa sporno. Ne smatram da Thompson u svojim pjesmama pretjeruje promovirajući Boga, obitelj i domovinu. Od samog početka njegove karijere navedene teme prožimaju cijeli njegov opus i nema potrebe da to mijenja jer se radi o široko prihvaćenim, zapravo univerzalnim temama u kojima se velika većina ljudi prepoznaje, neovisno o vjeri i naciji.
-To su sasvim legitimne teme i tu ne vidim ništa problematično, osobito ne što se tiče pjesama posvećenih Bogu jer se tu ne radi ni o kakvom novitetu. Toliki glazbenici pjevaju Bogu i tu nema ništa problematično ni skandalozno – smatra fra Ivica, koji ukazuje kako je dovoljno samo na različitim digitalnim platformama pogledati broj pregleda nekih duhovnih pjesama, „unatoč nerazumljivom bojkotu na većini radijskih stanica u Hrvatskoj“, kako bi se vidjela njihova relevantnost, osobito kod mladih generacija koji puno više od starijih slušaju duhovnu glazbu.
-Najbolji odgovor na postavljenu dvojbu o opravdanosti ovakvih pjesama s duhovnim elementima, a ujedno i na pitanje o autentičnosti odnosno licemjerju samog Marka, dala je okupljena publika na koncertu u Zagrebu – njih više od 500 000.
Smatram da je njegova autentičnost najveći mamac koji privlači publiku. Odsutnost skandala, kao i glamuroznog stila života također svjedoči o Thompsonu kao onom s kojim se velik dio ljudi može poistovjetiti.
Ističe fra Ivica te odmah daje odgovor onima koji tvrde da ljudi od Marka Perkovića Thompsona stvaraju idola, što je u suprotnosti s vrijednostima vjere:
– Naravno da publika ne slavi Marka praveći od njega nekog idola, već prvenstveno u njegovu pjevanju i ponašanju prepoznaje vrijednosti koje su im zajedničke. Navedene vrijednosti, dakako, nemaju ništa zajedničko s mržnjom, netrpeljivošću i nasiljem prema drugim ljudima. To je i ovaj koncert nedvojbeno svima pokazao.
Čovjek doista mora biti duhovno slijep, emocionalno osiromašen i nacionalno iskorijenjen da umjesto domoljublja, zajedništva i vjere tu vidi fašizam, mržnju i poziv na nasilje prema nekome – nema dvojbi za našeg sugovornika.
Osvrnuo se također na trenutak s koncerta koji je dijelu javnosti „zažuljao“ oko – zabijanje mača u pozornicu. Za fra Ivicu to je, međutim, bio trenutak za pamćenje:
-Zauvijek će mi ostati u sjećanju trenutak kad Marko uz pratnju vatrometa zabija mač u pozornicu ponavljajući s više od 500 tisuća svoje oduševljene publike refren:
„Ljubi svoju zemlju na njoj ti sagradi dom
I brani je krvlju svojom povezan si s njom.
Ljubi svoju zemlju ljubi blagoslovljen Bog
I ponosno po njoj hodaj svoj zemaljski hod“.
-Nekomu će mač biti simbol nasilja i mržnje. Međutim, ovdje je riječ o tomu da mač zaboden u zemlju ima sasvim suprotno značenje: predstavlja simbol kraja sukoba i početak mira, života u slobodi, sigurnosti i u blagostanju. S obzirom na činjenicu da se ovoliki broj mladih okupio i pjevao, bez ikakvog incidenta, makar se tjednima isti sustavno najavljivao i priželjkivao kako bi se ocrnilo Marka i njegovu publiku, govori da se Hrvatska ne treba bojati svoje budućnosti i da se tu ne radi o nikakvoj prijetnji okolnim narodima ili nacionalnim manjinama u Hrvatskoj – ističe fra Ivica.
Neka i zaradi!
A što se tiče (financijskog) profitiranja na temama vjere, domovine, obitelji, fra Ivica ističe:
-Što se tiče financijskog aspekta, nedvojbeno je da svi pjevači žive od svoje glazbe. Stoga bi sasvim nekorektno bilo nekomu od njih predbacivati da zloupotrebljava temu ljubavi prema Bogu, domovini, ženi/muškarcu, gradu, klubu i slično, za svoju zaradu – kaže splitski pastoralni teolog.
Zamjerke da je događaj popratila „kičasta ikonografija“ također odbacuje:
-Koncert je kao uvijek sadržavao vjerske elemente. Marko to nikada nije skrivao i to nije nikakvo iznenađenje. U tom smislu molitva koju predvodi mons. Ante Ivas, biskup u miru, za vrijeme pjesme „Maranatha“ nije bila nikakvo iznenađenje jer se već nekoliko puta ponavlja na njegovim koncertima. Nisam stručan procijeniti kvalitetu koreografije i novitet koji su donijeli dronovi stvarajući svjetlosne efekte križa, Gospe i anđela. Mogu samo, vjerujem s velikom većinom publike, priznati da mi se to svidjelo i da je skupa sa drugim tehničkim elementima produkcije kvalitetu koncerta podignulo na jedan viši nivo, kod nas još neviđen. Također me neobično veseli to što se dronovi, osim za ubijanje u okupiranoj Ukrajini, koriste i u plemenite svrhe druženja, radosti i rasta zajedništva – ocjenjuje fra Ivica i poručuje za kraj:
-Thompson ističe ono što može obogatiti sve narode, međusobno ih pomiriti učiniti svijet boljim mjestom za svakog čovjeka. Božje zapovijedi ne favoriziraju niti diskriminiraju nikoga. Njihovo pridržavanje u interesu je svih ljudi. Isto vrijedi i za brak i obitelj, temelj društva, kao, uostalom, i za domovinu, koja jamči našu sigurnost i očuvanje našeg identiteta.
Mi možemo voljeti sve države ali ipak pripadamo jednoj, čije dokumente imamo, po kojima nas poštuju i koja će u konačnici stati preko svojih institucija u našu zaštitu kad nam zatreba – uvjeren je fra Ivica Jurić.
Izvor: franjevci-st.com
