Prije već gotovo četrdeset godina – 27. listopada 1986. – u Asizu, gradu sv. Franje Asiškoga, na poticaj pape Ivana Pavla II., okupili su se na molitveni susret za mir predstavnici kršćanskih crkvi i drugih velikih religija svijeta.
Na početku tog susreta Ivan Pavao II. je okupljenim poglavarima i predstavnicima kršćanskih crkava, crkvenih zajednica i svjetskih religija, oslovivši ih: „Braćo moja i sestre… dragi prijatelji…“, rekao: „To što smo se našli ovdje zajedno u tako velikom broju samo je po sebi već poziv svijetu danas da postane svjestan kako postoji i druga dimenzija mira i drugi način da se promiče mir, način koji se ne sastoji samo u pregovorima, političkim kompromisima ili ekonomskim dogovorom i trgovanjem. Taj mir je rezultat molitve koja, unatoč različitosti religija, izražava odnos prema vrhovnoj Moći koja nadilazi naše ljudske sposobnosti ostavljene samima sebi.“
Okupljenim kršćanima napose je rekao: „Naša nas vjera uči da je mir dar Božji u Isusu Kristu, dar koji se treba izraziti u molitvi njemu koji u svojim rukama drži sudbinu svih naroda. I zato je molitva bitni dio nastojanja oko mira… Kao kršćani okupili smo se snagom Duha Svetoga koji uvodi sve sljedbenike Isusa Krista sve više i sve punije u ono sudjelovanje u životu Oca i Sina koje je u jedinstvu Crkve. Sama je Crkva pozvana da bude efikasan znak i sredstvo pomirenja i mira za ljudsku obitelj…“
Molitveni susret u Asizu 1986. godine pokrenuo je mnoge širom svijeta na snažnu i zauzetu molitvu za mir. Za mir u svijetu. Za mir u narodima i među narodima. Za mir u svakoj duši. U svim međuljudskim odnosima. Na molitvu za ljepotu i blagoslovnu snagu sklada.
I u Zagrebu se već dvadeset i pet godina – od 2000. – na molitveni susret u duhu Asiza, vjerni svojoj vjeri, okupljaju predstavnici vjerskih zajednica koje djeluju u ovome gradu. Do razornog potresa 2020. molitveni susret se redovito održavao u crkvi sv. Franje na Kaptolu. Taj je potres razorno djelovao i na tu crkvu te u njoj molitveno okupljanje više nije bilo moguće. Crkva i samostanski prostor uz njega ni sada još nisu u punoj funkciji. Zbog toga se otada, susretljivošću franjevaca konventualaca, molitveni susreti u duhu Asiza održavaju u Bazilici sv. Antuna Padovanskoga, odnosno u „Dvorani sv. Franje“ u samostanskom prostoru uz nju.
U naše vrijeme svjedoci smo okrutnih, upravo bezdušnih ratova širom svijeta, ratova u kojima stradavaju nebrojeni nedužni. Neki od tih ratova prate se u svjetskim medijima. Neki, naprotiv, jedva zaokupljaju i površnu pozornost svijeta. Ima ih koji su očima svijeta gotovo nevidljivi. Ima i onih koji se – barem nekima – čak podrazumijevaju. I ne prestaju. Ratovima se pridodaju nemiri različitih vrsta, nemiri šireg i užeg značenja, nemiri bremeniti duhovnim značenjem. Nemiri koji potiru ljudsko dostojanstvo – i poštovanje drugih i osobno ljudsko samopoštovanje.
Svjedoci smo i različitih uspješnijih, manje uspješnih, pa i neuspješnih, političkih i drugih nastojanja da se pojedini ratovi okončaju. No uspjesi u tim nastojanjima nimalo nas ne rasterećuju naše vjerničke – i životne i molitvene – odgovornosti za mir u svijetu u kojemu živimo, podjednako i za mir u našoj domovini, u našim užim sredinama, počevši od mira u našim obiteljima i u nama osobno.
Ivan Pavao II., prorok – svetac Božji – u svoje je vrijeme, u dubokoj i snažnoj ljudskoj osjetljivosti, ustao među nama kao prorok mira. I premda – kao što već bude kob proroka – u svome prorokovanju nerijetko nije nailazio na odziv onih kojima se obraćao, ustrajao je kroza sav svoj život biti u službi proroštva koje mu je povjereno. Njegovo proroštvo milošću Božjom i danas živi.
Molitveni susreti u duhu Asiza u gradu Zagrebu održavaju se s nakanom da poraste osjetljivost na ono što vjernike različitih vjerskih zajednica, a i one koji u Boga ne vjeruju, povezuje i da naše različitosti prepoznamo ne kao zidove među nama, nego kao darove kojima smo obdareni.
Na ovim molitvenim susretima predstavnici svake vjerske zajednice koja sudjeluje u programu, svojom se prigodnom porukom obraćaju okupljenima, izriču svoju molitvu, nakon koje slijedi vokalna ili instrumentalna skladba, u pravilu, iz njihove tradicije. U vezi toga vrijedno je, između ostaloga, prisjetiti se sudjelovanja tijekom prethodnih godina kantautorice Danijele Sisgoreo Morsan, te mezzosopranistice Ivane Srbljan koja je na osobito lijep i dojmljiv način u više navrata pripremila glazbeni dio predstavljanja Srpske pravoslavne crkve.
Molitveni susret redovito završava pjevanjem „Pjesme stvorova – Pjesme brata Sunca“ sv. Franje Asiškoga, koju je uglazbio fra Miroslav Grđan, a koju izvodi fra Miroslav Petrac uz sudjelovanje prisutnih. Ove će godine to imati i dodatno značenje jer je 2025. godina u franjevačkoj obitelji na osobit način posvećena upravo toj pjesmi koju je sv. Franjo Asiški ispjevao prije osamsto godina.
Ovi molitveni susreti najčešće ostaju postrance od medijske pozornosti, jedva ili nimalo uočeni u široj – pa i u užoj – javnosti.
Oni, pak, koji se na tim molitvenim susretima ustrajno okupljaju, okupljaju se sa živom vjerom i nadom da njihove molitve ne ostaju postrance od Božje pozornosti, kao i od pozornosti njihovih duša. Oni ustrajavaju jer u ovoj molitvi – i životu u skladu s njom – prepoznaju svoje ljudsko, životno određenje.
U tom duhu i ove se godine upućuje poziv vjernicima svih vjerskih zajednica u Gradu Zagrebu, kao i svim ljudima dobre volje, da sudjeluju na međureligijskom molitvenom susretu „Dan duha Asiza“ koji će se održati u ponedjeljak 27. listopada 2025., s početkom u 19:30 sati u „Dvorani sv. Franje“ u „Samostanu Svetoga Duha“ franjevaca konventualaca, u Zagrebu, Sveti Duh 31.
Uz to, uoči međureligijskog molitvenog susreta, u istom će se prostoru, u četvrtak 23. listopada 2025., s početkom 19:30, održati „Međureligijska tribina“ povodom 25. obljetnice međureligijskog molitvenog susreta „Dan duha Asiza“ i 60. obljetnice II. Vatikanskog koncila.
