Kad je 2009. godine tadašnji predsjednik Republike Hrvatske zatražio da se križevi uklone iz vojarni i policijskih postaja, u meni se probudio gorak osjećaj. Još više me boljelo jer sam svojim neizlaskom na izbore i sam pridonio da taj čovjek dođe na tu poziciju.
U isto vrijeme, u Americi se vodila rasprava treba li iz Memorijalnog muzeja u New Yorku ukloniti „Ground Zero Cross“ – križ pronađen u ruševinama Blizanaca, simbola tragedije 11. rujna 2001. godine. Ta dva događaja pokazuju isti trend: svijet bez križa, svijet bez Krista.
A mi smo naivno mislili da su ona vremena prošla, kad su nam komunistički komesari i učitelji u školi trgali križiće s vrata i zabranjivali vjeru. Pokazalo se da nisu. Zlo je ostalo isto – samo je promijenilo odijelo.
Križ nije ukras ni politička izjava
Što je križ za nas danas? Je li on samo nakit o vratu, znak na groblju ili tema za ideološke rasprave? Križ je mnogo više. On je srce naše kršćanske vjere i našega života. Na križu je Krist pobijedio grijeh i smrt. Zato križ nije znak slabosti, nego istinske snage.
Američki pisac Max Lucado to je izrazio ovim riječima: „Božja ljubav nije nam došla umotana u papir, nego u muku. Nije pokrivena šarenim vrpcama, nego je poprskana krvlju. To je dar križa!“
Kad se križ briše zbog novca
U svijetu u kojem se sve mjeri profitom, križ je postao smetnja. Sjetimo se kad je nogometni klub Real Madrid iz svoga grba uklonio mali križ da bi potpisao ugovor s bankom iz Abu Dhabija. Netko je rekao: „To nije ništa veliko.“ Ali zapravo, križ je uklonjen zbog novca. Tada sam odlučio: nema više ni spomena Reala u mojoj sobi i na mom ekranu. Jer oni koji „daju vjeru za večeru“, ne trebaju ni mene za navijača.
Isto se događa posvuda: križ se uklanja tiho i polako, da „ne smeta“, da se ne bi izgubio neki ugovor ili glas. A zapravo, križ samo smeta jer podsjeća da ovaj svijet nije sve, da moć i novac nemaju posljednju riječ.
Križ i kultura smrti
Danas živimo u kulturi koju mnogi nazivaju „kulturom smrti“. Ona udaljava čovjeka od Boga, oduzima mu nadu i uči ga da vrijedi samo sadašnji trenutak, s parolom „Imati i igrati“. Ali križ tome prkosi. On govori o nadi koja je jača od smrti i nepravde.
Zato križ smeta. Zato ga žele ukloniti iz škola, vojarni, muzeja i grbova. Jer križ podsjeća da postoji Bog koji ljubi čovjeka i koji mu daje vječni život.
Križ i opraštanje
Najveća snaga križa nije u željezu ni u drvu, nego u Onome koji je na njemu visio. A On nije proklinjao, nego molio: „Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine!“ (Lk 23,34)
Za kršćanina oprost nije puka fraza. To je životni stav. Isus je rekao da trebamo opraštati ne samo sedam puta, nego „sedamdeset puta sedam“ – uvijek. U svijetu gdje vlada zakon osvete i revanšizma, oprost je ludost. Ali to je „ludost križa“ – znak da vjerujemo u ljubav jaču od svake mržnje.
Nema veće ljubavi
Dominikanac, sveti Ivan Macías, živio je svoj redovnički život na jednostavan način – bio je vratar u samostanu u Limi. Primao je ljude s osmijehom, hranio siromahe, tješio bolesne. Često je podnosio klevete i nepravde, čak i od vlastite subraće, ali je na sve uzvraćao ljubavlju. On je znao što znači križ.
Sjećam se natpisa u jednoj crkvi u Bostonu: „No greater love“ – „Nema veće ljubavi“. Te tri riječi govore sve.
Križ u srcu
Koliko god se netko trudio ukloniti križ iz škola, vojarni ili grbova – križ se ne može ukloniti iz srca vjernika. Jer križ je znak nade, oprosta i ljubavi. I jedini je znak koji spašava.
