Na društvenim mrežama zna se susresti ova tema. Ljudi hvale ovu ideju i drugima preporučuju dati da se izgovore svete Mise za pokojne u obitelji do 15. koljena. Spominje se kontekst bolesti, grijeha, problema, poteškoća i sličnih stvari oko naših predaka. Onda se to povezuje s našim životom gdje je pokojne uputno “osloboditi” od nekih stvari kako bismo i mi bili u boljoj situaciji i sl… Nisam siguran da je ovo ispravna i dobra praksa.
Najprije, zašto molimo za pokojne? Duše idu u Čistilište, a naše molitve pomažu da se očiste i idu u Raj. Katekizam Katoličke Crkve uči: Euharistijska žrtva prinosi se također za pokojne vjernike, »koji su u Kristu preminuli a još se nisu posve očistili«, da bi mogli ući u Kristovu svjetlost i mir (1371). Sveti Augustin piše: Ukopajte ovo tijelo kamo god… Samo vas to molim da se, gdje god budete, mene sjetite pred oltarom Gospodnjim.
Od samoga početka Crkve prikazuju se Mise za pokojne. Vjerujem da mnogi ljudi pristupaju u dobroj vjeri i plemenitoj želji te da se pogreške događaju iz neznanja. Primjete neku zanimljivu praksu i žele pomoći svojim pokojnima kao i živućim članovima obitelji. I to je u redu. Ali, ako odemo u prakse koje nemaju temelja u nauku Crkve u opasnosti smo upasti u kult mrtvih što nije obilježje kršćanstva.
Stvarati oko ove teme neke “brojeve, pokoljenja, lance i utjecaj grijeha predaka” pogrešna je nauka i duhovnost. Temi Misa za pokojne treba pristupati puno lucidnije i bez magijskih prizvuka. Praksa misnih nakana za “pokojne do 15. koljena” nema uporišta u nauku Crkve.
Na upit što misli o tzv. misama Gregorijanama u komentaru na isti tekst don Marin Batur odgovara: Gregorijana je sasvim regularna stvar u Crkvi. Radi se o 30 misnih nakana koje se prikazuju za određenog pokojnika. (Uglavnom za pokojne ali nije nužno). Praksa prepoznata u tradiciji Crkve. Važno je da i ‘gregorijanskim misama’ pristupamo razborito ne pridodavajući neki veći ili posebniji značaj od mise općenito. Kristova žrtva na križu je neograničeni i nadvremenski misterij.
Ako netko želi dati da se izgovori Gregorijana sasvim je regularno. Vjernici koji nemaju tu praksu nisu ništa pogriješili. Važno je sjećati se svojih pokojnika i za njih moliti.
Izvor: Marin Batur Facebook
