Pjesma: Sveta Nedjelja (autor: Ranko Boban)
Ne zaboravi nedjelje i jutra, Sve zaboravi, nemoj nikad to. I bijele košulje i odijela plava, čipkane haljine, Nedjeljna je slava.
Sveta nedjelja, svi u crkvi, zvone zvona, Srećo naša, sveta nedjeljo, nebo nam te blagoslovilo.
Sveta nedjelja, pred oltarom djeca kleče, Bake stežu crne marame, svi smo dilo iste sreće.
I ne zaboravi nedjelje i jutra, Sve zaboravi, a nemoj nikad to, I prve ljubavi, dočekana jutra, Ne zaboravi da nas čeka sutra.
Sveta nedjelja, svi u crkvi, zvone zvona, Srećo naša, sveta nedjeljo, nebo nam te blagoslovilo. (×2)
Sveta nedjelja, pred oltarom djeca kleče, Bake stežu crne marame, svi smo dilo iste sreće.
Sveta nedjelja i sa kora zvuci zbora, Sveta nedjelja, otac, majka, sestre i ja.
Da me netko pita kako u nekoliko rečenica objasniti zašto nedjelja nije tek običan dan u tjednu, a da pritom pokušam prenijeti taj poseban osjećaj koji objedinjuje u isto vrijeme i svetost i radost – vjerojatno bih za to odabrala upravo ovu pjesmu koju je napisao Ranko Boban, hrvatski glazbenik rođen u Sarajevu, skladatelj i pjevač, autor mnogih današnjih hitova, na čijim su pjesmama, koje je za njih napisao, zahvalni mnogi poznati glazbenici.
Na pjesmi “Sveta nedjelja” zahvalne su i mnoge obitelji koje danas više nego ikad vape da se sačuva obitelj i da nedjelja postane neradni dan – dan za obitelj i odlazak na svetu misu. Možda to nije bio jedini cilj Ranka Bobana dok je pisao ovu bezvremensku pjesmu, ali je svakako poziv na svetost nedjelje ostavio zapisanu za buduće generacije.
Ponekad mi se čini da nas je pretjerana komocija dovela do toga da smo treću Božju zapovijed sveli na opciju. “Spomeni se da svetkuješ dan Gospodnji.” To ne znači: “Ako nemaš što za raditi, onda nemoj ništa raditi u nedjelju” ili “Ako ti bude dosadno, onda odi na misu.”
Jeste li se ikada zapitali postoji li uopće dan u tjednu kada je sve završeno? Kad je kuća čista, rublje oprano, svi poslovi gotovi, a obaveze nestale?
Ne postoji. Ne u ovom svijetu. Ne u jednom od sedam dana tjedna.
Ako nam je nedjelja postala opcionalna i prilagođena našim potrebama, tada smo u ozbiljnom kršenju Božje zapovijedi koja se vjernicima ne nudi kao prijedlog, pa čak ni kao poziv, nego kao jasna i izravna zapovijed.
Ne zaboravi Onoga koji te stvorio, jer On ne zaboravlja tebe.
Zanimljivo je kako se često baš od vjernika može čuti da mogu biti dobri katolici bez odlaska u crkvu, da se Bog ne protivi radu nego neradu… i razne druge teorije za koje ni oni sami uglavnom nisu sigurni odakle potječu ni što im je smisao. Ne znamo kada su točno takve ideje nastale, ali znamo njihov izvor – to je plan one druge strane, koja želi oskvrnuti Božje zapovijedi. Dio tog istog plana je i pokušaj da nas se uvjeri kako je nedjelja samo običan dan u tjednu, dan kao i svaki drugi. Jer nedjelja smeta. Smeta svetost. Smeta dan koji je suobličen s Božjim naumom.
Biblija kaže da je Bog svijet stvorio za šest dana. Sedmi dan Bog je posvetio i nazvao ga Šabat. Na hebrejskom, “šabat” znači – odmor. “I sedmoga dana Bog dovrši svoje djelo koje učini. I počinu u sedmi dan od svega djela koje učini. I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti ga, jer u taj dan počinu od svega djela svoga koje učini.” (Postanak 2, 2–3)
Radi, stvaraj – ali jedan dan u tjednu zastani. Pogledaj što si učinio kroz tjedan i sjeti se da barem jedan dan u tjednu posvetiš Gospodinu. Za nas kršćane, to je nedjelja – dan Uskrsnuća, dan kad slavimo Kristovu pobjedu nad smrću. Taj dan nas u Euharistiji podsjeća i na njegovu muku kojom nas je otkupio, ali prije svega na novi život koji nam je darovao.
Nekad mi se čini da su starije generacije imale više poštovanja prema tom danu. Za nedjelju se pripremala posebna, čista odjeća, nedjeljna misa se nije propuštala. Dok su ljudi pješice, bez automobila, odlazili na svete mise — nama je danas, unatoč automobilima i svim oblicima prijevoza, crkva ponekad predaleka.
Svečanu odjeću za misu tada treba promatrati u kontekstu neimaštine: čuvala se da se ne uništi, jer se nova teško nabavljala. Danas imamo mnogo više odjeće i odjevnih kombinacija. No i danas ostaje nešto posebno u želji da se obuče ono što nam je drago — jer iza toga stoji uzbuđenje, radost i iščekivanje susreta. Samo za bitne susrete u životu čovjek se posebno pripremi i želi doći čist. Odlazak na svetu misu vjerniku ne smije postati navika. Živi Bog u tabernakulu ne smije nam postati “nešto normalno” što uzimamo zdravo za gotovo.
Zato sudjelovanje na misi nije davanje našeg vremena ili odricanje od naših planova. Odlazak na misu je povratak sebi. Povratak izvoru.
Zatvorenost u vrijeme pandemije pokazala nam je koliko su nam susreti važni. Isus nas čeka da dođemo nakon napornog tjedna, da mu pohitimo u zagrljaj i da mu ispričamo sve što nas muči.
Ipak, ljudi smo. Imamo slabosti. Umorni smo, lijeni… Sve je to Bogu poznato. Zna da smo slabi ljudi i ne trebamo glumiti da nam ponekad nije teško.
Recite svome Bogu iskreno kako se osjećate. Ako vam je teško ići na misu, ako osjećate suhoću u molitvi – ne bojte se. Gospodinu je mila baš ta žrtva, kada ne činimo nešto iz užitka ili koristi, nego unatoč svemu, iz ljubavi, ostajemo vjerni, ne odustajemo od molitve i odlučujemo doći na svetu misu.
Kako svjedoči karmelićanin, mistik i naučitelj Crkve, sveti Ivan od Križa: “Gospodinu je milija duša koja se podvrgava onomu što je pravo uz suhoću i muku, negoli duša koja – manjkava u toj točki – sve radi s užitkom.”
Stavite Gospodina na prvo mjesto i sve ostalo doći će na svoje mjesto.
Vrijeme je godišnjih odmora. To ne znači i odmor od Boga. Gdje god planirate ići – pronađite najbližu crkvu. Upoznajte lokalnu zajednicu i kulturu, ali aktivnosti planirajte tako da ne preskačete svetu misu. Kupanje, šetnje i odmaranje neće pobjeći, a sat vremena posvećenih Bogu donosi blagoslov odmora i tijelu i duhu.
“Zaista, zaista kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi! Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.” (Iv 6, 53–56)
Božje zapovijedi nikada ne smijemo shvaćati opcionalno. Zato ću završiti riječima Ranka Bobana: “Ne zaboravi nedjelje i jutra, Sve zaboravi, nemoj nikad to.”
