Komunistima nije bio samo cilj otrovati zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca, nego kad su to učinili i kad je on preminuo, htjeli su uništiti i njegovo tijelo. Tako da se u sarkofagu koji je upravo vraćen iz Krašića u Zagrebačku katedralu ne nalazi cijelo blaženikovo tijelo. Točnije, radi se kostima, koje komunisti nisu uspjeli uništiti, pa su one sačuvane i pohranjene u sarkofagu te su iz njih rađene relikvije za mnoge relikvijare. Stepinčev lik je u obliku voštane figure te u biskupskom ruhu, koje je posebno priređeno upravo za sarkofag. Inače, grob je dugačak 2,82 metra, širok 1,08 metra, a visok 2,22 metra.
“Komunisti su na obdukciji u kardinalove vene uštrcali dvanaest litara karbolne kiseline i formalina. Nije nađen zapisnik s obdukcije, oni to zovu balzamiranje. Kasnije su rekli konzervacija, a radilo se o potpunom uništenju mrtvog Stepinčevog tijela”, potvrdio je postulator Kauze za kanonizaciju bl. Alojzija Stepinca mons. Juraj Batelja.
“Na obdukciji je nađen i kamenac u mjehuru, teško oštećenje bubrega, jetre, puno patoloških nalaza. Sve je to potvrđivalo multirogansko zatajenje. Iako su postojale sumnje i svjedočenja da je naš kardinal sustavno trovan, dokazi za to utvrđeni su 1993. g., kad je izvršena ekshumacija i kad se kardinalovo tijelo anonimiziralo. U službenom zapisniku Udbe piše da je bio balzamiran, konzerviran, no kad se otvorio lijes, on je bio destruiran. Ulili su u kardinala dvanaest litara karbolne kiseline. Oni su sve organe bacili. Čak i instrumente s kojima su radili za vrijeme obdukcije, da bi prikrili tragove, da ne bi moglo doći do analize toksikoloških nalaza. Stoga su uzete kosti za analizu kardinala i poslane su u međunarodni laboratorij, u Institut za sudsku medicinu u Rimu i za forenziku u Torontu, kaže dr. Neda Aberle, a prenosi Narod.hr.
“Prema službenom nalazu nakon obdukcije, kardinal je umro od embolije plućnih vena. Medicinskom analizom, može se reći da ta službena dijagnoza nije točna. Jer kad netko ima masivnu plućnu emboliju, osoba se samo zagrcne i naglo umre. A kardinal je umirao polagano. Nakon smrti od plućne embolije, embolusi imaju sivkastu boju, prugice po sebi, prhki su, a kardinal je imao žarko crvenu boju, bili su sjajni, crveni. Kad je kardinal umro, u dijagnozu je već tada posumnjao dr. Lawrence, koji je imao najviše pacijenta. Od njegovih tristo pacijenata, niti jedan nije umro od plućne embolije”, tvrdi dr. Neda Aberle.
“Držimo da je tri obducenta UDBA primorala da to napišu, a dr. Lawrence je molio da mu se pošalje medicinska dokumentacija, da prouči zašto je kardinal umro. Na obdukciji se našlo i oštećenje srca, mikroemoblije su putovale krvlju, dolazile su do pluća. U plućima su napravile povećani tlak. Zbog toga je došlo do zatajenja desne polovice srca, što je uvijek početak kraja jednog života. Bila je smanjena aktivnost i lijeve polovice srca, pa se može govoriti o globalnom zatajenju srca”, kaže dr. Aberle.
Zanimljivo je da se Stepinčeve relikvije danas nalaze diljem svijeta. Naime, prošlih su četvrt stoljeća po svim kontinentima svijeta, uz dopuštenje zagrebačkoga nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića, rasprostranjene Stepinčeve relikvije, odnosno njegove kosti, od tijela koje je bilo ekshumirano i secirano u lipnju 1993. godine. Stepinčeve su moći ugrađene i u misijski križ, jedan od simbola posljednjega međunarodnoga euharistijskoga kongresa u Budimpešti.
Tek se u lipnju 1993. godine pristupilo prepoznavanju smrtnoga tijela kako bi se utvrdila autentičnost njegovih zemnih ostataka. Kako je zapisao postulator kauze mons. dr. Juraj Batelja, Stepinčevo tijelo nakon smrti nije bilo balzamirano pa su nakon ekshumacije učinjene temeljite analize i dobiven je uvid o stanju zemnih ostataka, oni su registrirani te uz prigodnu povelju stavljeni u dva nova limena lijesa i zapečaćeni. Tih dana prisjeća se i s. Lina Plukavec, koja je za Glas Koncila rekla: »Iako se postupak obavljao u diskretnosti, ipak su najaktivniji vjernici dolazili u prostor doticati svojim predmetima, sličicama i dragocjenostima Stepinčevo tijelo prije polaganja u novi lijes. Tada sam sačuvala dio crvene tkanine koja se dotaknula Stepinčeva tijela, koju sam dugo nosila preporučujući se molitvama u svim potrebama. Kako sam u Riznici primijetila da se među relikvijarima nalazi jedan prazan, pohranila sam tkaninu koja se dotaknula Stepinčeva tijela za vrijeme ekshumacije u taj relikvijar, koji se i danas nalazi u Riznici pod brojem M 304. Srebreni relikvijar djelomično je pozlaćen u obliku pokaznice u stilu klasicizma, visine 26,5 cm. Ostenzorij ima dva reda sunčanih zraka: prvi red pozlaćenih, drugi posrebrenih. Na vrhu je aplicirana ruža s listovima i križ.«
“Smrt kardinala Stepinca, na temelju kliničke slike i obdukcijskog nalaza, nije bila nagla, kako je službeno navedeno, nego je bila uslijed multiorganskog zatajenja, uz osnovnu bolest policitemiju rubra veru, koja je bila dugotrajna, mučna i polagana. Kardinal Stepinac je izjavio: “Svojom brutalnom silom mogu slomiti moje tijelo, ako misle da im to služi na čast, ali duše, uz milost Božju, nikad”. Oni koji su mu slomili tijelo, mislili su da će prikriti svoj zločin. Ali mrtve kardinalove kosti potvrđuju i poručuju da je mučeničku smrt podnio za Katoličku Crkvu i za vjernost dragom Bogu”, poručuje dr. Neda Aberle.
