“Ova tri romana napisao sam iz osjećaja da danas previše govorimo, a premalo razumijemo ono što ljudi stvarno nose u sebi”, kaže nam kapucin fra Goran Rukavina, župnik u zagrebačkoj Donjoj Dubravi, u župi sv. Mihaela arkanđela za svoja tri romana “Cijena reda”, “Miškec” i “Tišina koja govori”. A koji su svojim izlaskom pobudili veliku pažnju, između ostaloga upravo i zbog toga što im je autor jedan svećenik i redovnik.
“Pisao sam o ljudima koji nisu heroji i koji ne doživljavaju velike književne sudbine. O ljudima koji ustaju rano, rade, šute, ostaju, odlaze prekasno i godinama pokušavaju održati nešto što se iznutra već raspada. Zanimalo me koliko čovjek može izdržati prije nego što se pretvori u vlastitu šutnju”, kaže fra Goran, dodajući kako je u “Cijeni reda” pokušao pokazati kako red može postati hladniji od kaosa, u “Miškecu” kako dobrota, kad izgubi lice čovjeka, polako postaje mehanizam, a u “Tišini koja govori” zanimalo ga je što ostane kad čovjek više nema gdje pobjeći od sebe.
“Dok sam pisao, sve više sam osjećao da zapravo pišem o istoj stvari iz različitih kutova: o ljudima koji cijeli život pokušavaju biti potrebni drugima, a nikada ne nauče što učiniti s vlastitom boli”, objašnjava fra Goran i dodaje kako ne vjeruje u književnost “koja objašnjava sve”, nego da više vjeruje “u rečenice koje ostanu u čovjeku kao nemir”.
“Ako ovi romani imaju zajedničko središte, onda je to pitanje koje me dugo prati: što ostaje od čovjeka kad se ugase dužnosti, uloge, red i navike — i kad napokon ostane sam sa sobom”, kaže fra Goran Rukavina o svojim djelima, koja su dostupna u knjižarama s katoličkim knjigama.
