Susret Marije i Marte s Isusom čitanje je na kojem vrijedi zastati – i svakodnevno ga se prisjetiti kao mali ispit savjesti. Dobro je proći u mislima sve susrete koje smo toga dana imali i zapitati se: Koju sam ulogu danas imao? Jesam li bio više Marija ili Marta? Još bolje – prije svakog susreta svjesno se odlučiti: koju ulogu želim imati u ovom susretu?
“U ono vrijeme: Isus uđe u jedno selo. Žena neka, imenom Marta, primi ga u kuću. Imala je sestru koja se zvala Marija. Ona sjede do nogu Gospodinovih i slušaše riječ njegovu. A Marta bijaše sva zauzeta posluživanjem pa pristupi i reče: »Gospodine, zar ne mariš što me sestra samu ostavila posluživati? Reci joj dakle da mi pomogne.« Odgovori joj Gospodin: »Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno. Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti.” (Lk 10, 38–42)
Marijin susret s Isusom bio je punina pravog susreta – stavila je sve po strani i pažljivo slušala Isusa. Bila je potpuno prisutna. Nije je ometalo ništa drugo. Martina namjera da ugosti Isusa bila je dobra, ali u tom trenutku – bila je i distrakcija. Trčanje, priprema, posluživanje… na kraju i ljutnja, nezadovoljstvo… Ništa od toga Isus nije tražio. Želio je samo jedno – biti u njihovom društvu.
Danas postoji nova, moderna zamka koja nas odvaja od susreta – mobitel.
Mobilni uređaji nisu postojali u Isusovo vrijeme, ali načelo je isto. Nije problem u mobitelu. Nije tehnologija sama po sebi loša. Sve se može koristiti u dobru svrhu – a mi možemo tu dobru svrhu izokrenuti svojim pretjerivanjem.
Koliko puta, iz dobre namjere, kažemo – samo da odgovorim na ovu poruku. Samo da na brzinu provjerim… I upravo tada riskiramo izgubiti čar susreta s osobom koja je pred nama.
Dok ne osvijestimo koliko nas to udaljava, proći će možda još generacije i generacije dok ne shvatimo da su nam – kao društvu – potrebna prava savjetovanja o uporabi tehnologije. Jer danas, kada su ovakve nesvjesne reakcije postale normalne, naše ponašanje govori da mobitel upravlja nama, a ne mi njime. A to je ozbiljan problem.
Ako malo promotrimo ljude oko sebe – u kafićima, na kavama, u šetnjama – sasvim je postalo normalno da usred nečije rečenice uzmemo mobitel, pročitamo poruku, provjerimo notifikacije na društvenim mrežama i ponekad čak nastavimo nevažno dopisivanje, kao da ovaj virtualni razgovor ne ometa onaj pravi razgovor u kojemu sudjelujemo uživo.
Odsutni smo. Tijelom tu, mislima daleko. Nismo posve prisutni. Dok razgovaramo s nekim, u glavi radimo popis namirnica za kupovinu, popis obaveza za idući dan, pa nesvjesno uzmemo mobitel kako bi zapisali obveze i kako nam misao ne bi promaknula… Usput samo bacimo oko na nova dva e-maila koja su upravo pristigla… Na sve smo usredotočeni – osim na osobu preko puta nas.
Ne trebamo ići u krajnost i potpuno gasiti ili maknuti mobitele dok smo s nekim u društvu. Nekad je poruka zaista važna, možda je poziv hitan – i upravo tome mobiteli služe: da ne propustimo kada nas netko treba! Ali surfanje i skrolanje dok sjedimo s nekim ne smije postati društveno prihvatljivo. Dovoljno smo se otuđili kao društvo da ne smijemo dopustiti da se prilikom susreta s bližnjima ponovno odlučujemo za tehnologiju – iznad čovjeka.
Ako vjerujemo da je u svakome čovjeku lice Kristovo, onda i svaka osoba s kojom razgovaramo zaslužuje istu onu pažnju koju je Marija dala Isusu. To je “bolji dio” koji ne bismo smjeli izgubiti. Na nama je koju ćemo ulogu izabrati. Želimo li biti Marija – koja sluša, gleda u Isusa? Ili Marta – koja se trudi, rasipa energiju, ali promašuje ono bitno?
Ne dopustimo da tehnologija upravlja nama. Ponekad nam se čini da vrijeme leti, da dani izmiču – i baš zato prepoznajmo vrijednost svakog trenutka i svakog susreta.
Budimo prisutni. U razgovoru s obitelji za stolom, u slušanju priča kako im je prošao dan, u susretu s prijateljem koji nam se želi otvoriti, u susretu s prijateljem koji jednostavno uživa u našem društvu. U susretu sa svakom osobom koju nam Gospodin stavlja na put. Držimo pogled usmjeren u oči osobe preko puta nas.
“Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti.” Birajmo i mi svaki dan iznova – svjesno, zahvalno i prisutno – bolji dio i pogled upravljen prema Isusu.
