Nedjelja navečer. Cesta gotovo prazna, osjećaj usporenosti – potpuno suprotan užurbanim danima u tjednu i ritmu glavnog grada. Iz navike i instinktivno, čim sam sjela u automobil, uključila sam radio. Nakon nekoliko minuta vožnje shvatila sam da imam taman toliko vožnje da stignem izmoliti jednu deseticu krunice. Ugasila sam radio, izrekla nakanu i započela molitvu.
Nisam molila ni dvije minute kad se ispred mene pojavilo vozilo hitne pomoći. Nisu jurili, ali je unutra bilo svjetlo i ljudi. Instinktivno, gotovo naglas, u molitvu sam uključila tog pacijenta, vozača, medicinsko osoblje i sve ljude koje će to osoblje te noći susresti. Pomolila sam se da im noć bude mirna, da ih Gospodin čuva i blagoslovi.
Kola hitne pomoći vozila su se ispred mene točno jednu deseticu krunice. Kad sam završila molitvu, naši su se putevi na semaforu razišli. Teško je bilo ne primijetiti simboliku – skrenuli su točno u trenutku kad sam završila molitvu.
Tek tada, na povratku kući, počela sam razmišljati o snazi tog kratkog, ali dubokog susreta. Nismo slučajno na ovom putu. Bog nas stavlja na određena mjesta, u određeno vrijeme, da budemo Njegovi glasnici – iako toga često nismo svjesni.
Nemojte nikada dopustiti da vam vjera bude rezervirana samo za crkvu – da tamo pokažete da ste uzoran vjernik koji sudjeluje na svetoj misi. Misa treba biti središte, punjač, izvor snage. Ali pravi put, ona svakodnevna vožnja kroz život, događa se izvan crkve. Na ulici, na poslu, u trgovini, u prometu – u tim svakodnevnim životnim situacijama treba živjeti vaša vjera.
Na životnom putu naći ćete se u bezbroj situacija u kojima Duh Sveti može djelovati kroz vas. I to ne u velikim, nego u naizgled nebitnim trenucima: kad kupujete kruh, razgovarate sa susjedom, čekate u redu, stojite na semaforu.
Pokažite strpljivost i milosrđe kojem nas Isus uči. Pomolite se za ljude koje susrećete bilo da šećete ili se vozite u automobilu, tramvaju…
Zamislite da ste vi pacijent u vozilu hitne pomoći i znate da se netko putem pomolio za vas i vaše zdravlje. Vaša molitva može nekome promijeniti život. Kad to osvijestite, više nikada nećete proći pored vozila hitne pomoći, a da se ne prekrižite, makar u duhu, i uputite za njih barem kratku, ali iskrenu molitvu iz srca.
Možda ste baš vi jedina osoba koja se tog dana pomolila za tog čovjeka u vozilu hitne pomoći. A možda ste i jedina osoba koja se ikad pomolila za njega.
