Nakon napornoga radnoga dana, osjećam se umorno. I kad nemam nekih posebnih problema, i kada ne čitam vijesti, umor je svejedno tu. Uza sve pametne uređaje koji navodno olakšavaju život, umorni smo od prezasićenosti informacijama, događajima, susretima. Svega je toga previše i duša je često poput izmoždene krpe. Sirijski kršćani ovih su dana umorni od progona, u strahu za vlastiti život…a ni na mnogim drugim stranama svijeta nije bolje. Jedna mi je od najtežih stranica Evanđelja ona u kojoj Isus kaže da će odmoriti sve umorne i opterećene, samo neka dođu k Njemu, jer “jaram je njegov sladak i breme lako”. Nastavlja kako je to zato što je njegovo srce “krotko i ponizno”. To može značiti samo jedno; odustati od pokušaja da kontroliramo povijest, odustati od ideje da sve ovisi o nama. Prepustiti kormilo Bogu, Ocu, poput djeteta. Sjetiti se da je zemaljska stvarnost prolazna – i ratovi i inflacije i ideologije i dnevna doza ljudske gluposti kojom nas psiholozi uvjeravaju da zapravo nema ništa pogrešno u tome da, iako nemamo mnogo novca, platimo Dubai fritule 11 eura, jer eto privređivali smo i štedjeli pa bi bio red da malo i potrošimo… Blještavilo umara, glasna glazba također, kao i jaki mirisi hrane. Odmara tišina, odmara priroda, odmara čitanje, odmara dom… a pravi je dom Kristovo Srce u kojem se dobro odmoriti, križu usprkos.
UMORNI LJUDI I LAKO BREME (Tempore Adventus X. Mt 11, 28-30)
Nakon napornoga radnoga dana, osjećam se umorno. I kad nemam nekih posebnih problema, i kada ne čitam vijesti, umor je svejedno tu. Uza sve pametne uređaje koji navodno olakšavaju život, umorni smo od prezasićenosti informacijama, događajima, susretima. Svega je toga previše i duša je često poput izmoždene krpe. Sirijski kršćani ovih su dana umorni od…
Pročitaj više
Pojam „kulturološko kršćanstvo“ znači – voljeti plodove, ali prezirati korijen. Slušati božićne pjesme, diviti se zvonima i katedralama, a istodobno ne slušati Riječ Božju zapisanu na stranicama Evanđelja. Biti poput smokve koju je Isus prokleo – imala je lišće, ali nije imala ploda.
Razlika između domoljuba i koristoljuba je u tome što prvi poznaje zahvalnost, a drugi ne može voljeti ništa što mu ne koristi. Nalik djetetu koje roditelje grli samo kad mu daju novac, a prezre ih kad mu kažu ne. Domoljub osjeća duboku zahvalnost za slobodu koju su za njega drugi izborili. Za ljepote koje je baštinio i za jezik na kojem sanja. Iz te zahvalnosti raste osjećaj odgovornosti i spremnost na žrtvu. Da vrati što je primio, pa i više od toga.
Novi zavjet gotovo uopće ne govori o posljednjim danima Isusove majke, Blažene Djevice Marije, pa se o Marijinu kraju života i smrti govori uglavnom kroz vizije pojedinih kršćanskih mistika, poput Anne Katharine Emmerich, katoličke blaženice, čije su vizije objavljene u knjizi „Život Blažene Djevice Marije“, koja je dobila crkveni imprimatur, a na hrvatskom ju je otisnula „Naklada sv. Antuna“ iz Zagreba.