Najprije stavimo na sebe znak križa – da ne ostanemo bez tog našeg vidljivog kršćanskog znaka… Tako će započeti noćašnja emisija kršćanskog rocka, u kojoj i ovog ponedjeljka, od 22,30 sati, nastavljamo govoriti o obraćenjima na rock i metal sceni. Noćas je riječ o Peteru Baltesu, legendarnom basisti njemačkog metal benda Accept.
Od stadionskih reflektora do tišine molitve
Accept su bili i ostali simbol osamdesetih: Balls to the Wall, Metal Heart, Russian Roulette. Ritam moćan, zvuk prepoznatljiv – ali Peter Baltes priznaje da je, usred svjetla reflektora i tisuća ljudi, osjećao prazninu: „Svaki koncert bio je vrhunac, ali ostatak dana postajao je rutina.“
Rođen u Njemačkoj i odrastao bez vjere, Baltes svjedoči kako su vrata katoličke crkve pokraj koje je svakodnevno prolazio uvijek bila zatvorena. A onda – obitelj, brak, sinovi, krize, smrt prijatelja i konačno prekretnica: molitva dvojice kršćana s njim.
„Kao da su svi tereti pali s mojih ramena.“ U toj jednostavnoj molitvi rodio se susret s Kristom.
Metalno srce i zima duše
U emisiji su se ispreplele dvije pjesme koje kao da govore o životu svakog tražitelja Boga – Metal Heart i Winter Dreams. Prva: snaga, prkos, ritam bez predaha. Druga: čežnja, toplina doma, tišina u kojoj se čuje Božji glas.
Jer kad se svjetla pozornice ugase, ostaje pitanje: Čime punim svoje srce? Je li ono metalno – ili živo? Je li otvoreno za Boga?
Od „Aiming High“ do „Guardian of the Night“
Heavy metal često govori o borbi, gubitku i smrti. Ali i u toj borbi ima mjesta za vjeru. Danas Baltes svira u worship bendu, vodi školu Rockfactory i svjedoči mladima da se iz tame može prijeći u Svjetlo.
„Imao sam karijeru, ali sada imam mir. Krist me podigao.“ Njegov put pokazuje da vjera nije bijeg od stvarnosti, nego snaga koja je preobražava iznutra.
Krunica – razgovor srca
Listopad nas podsjeća da je to mjesec molitve krunice. Dominikanac Henri Lacordaire jednom je rekao: „Zaljubljeni jedno drugome stalno govore isto: volim te – a ipak se nikad ne ponavljaju.“
Tako i krunica nije puko ponavljanje, nego disanje duše – molitva koja povezuje srce i Boga, baš kao što i glazba može postati molitva kad izrasta iz istine.
Zajedništvo koje ne prestaje
Na kraju emisije spomenut ćemo i susret Podružnice Udruge bivših đaka Franjevačke klasične gimnazije u Visokom, koji će se održati 11. i 12. listopada u Münchenu – znak da prijateljstva i duhovne veze ne blijede, nego traju kroz godine i glazbu života.
Krist je isti – jučer, danas i uvijeke. Njegova svjetlost dopire i do pozornica na kojima bismo je možda najmanje očekivali.
Koliko je to istina, pokazuje upravo svjedočanstvo Petera Baltesa – čovjeka koji je nekad „rokao“ decibele s moćnih pozornica, a danas služi Gospodinu tišinom molitve.
Želite još dublje upoznati poruku vjere? Emisije “Oni rokaju za Gospodina” dostupne su: • uživo ponedjeljkom navečer na HKR-u i već sutradan u cijelosti na službenoj stranici
