U ponedjeljak, 26. siječnja 2026. u 22,30 sati, u emisiji „Christian Rock – Oni rokaju za Gospodina“ (477. po redu) ne ide se prvo u buku pozornice, nego u – tišinu groba. Jer, neke se istine ne čuju u reflektorima. Neke se istine čuju tek kad se ugase razgovori, kad se stiša korak, kad ostane samo šum vjetra i zvono koje govori ono što mi često potiskujemo: da nismo stvoreni za nestanak, nego za vječnost.
Ova emisija počinje iz stvarnog života tj. iz jednog zagrebačkog sprovoda, iz tuge koja je prava – ali nije bez nade. I iz onoga trenutka kad čovjek pred grobom shvati da je život dar, a smrt nije posljednja riječ, jer Krist je uskrsnuo. Zato u uvodnom bloku ne bježimo od boli, ali u njoj tražimo smisao: rastanak nije točka, nego zarez. Ne zid – nego vrata.
A onda, iz te tišine, prelazimo u srce večerašnje teme: Dave Ellefson – basist u metal bendu Megadeth – i njegova priča o traženju Boga usred buke, slave i lomova. Ellefsonova priča nije „rock-trač“, niti je to priča o savršenstvu. To je priča o čovjeku koji je shvatio da se svijet može raspasti i bez rata i bez granata – kad pukne nutrina, kad se umori duša, kad se izgubi smisao.
U 14. sezoni emisija kršćanskog rocka na HKR-u govorimo o obraćenjima na rock i metal sceni. Ne zato da bismo nekoga „uljepšavali“, nego zato da bismo pokazali kako Bog zna ući u mjesta na koja mi ne bismo ni pomislili: u pozornice, turneje, backstage, u uspjehe i padove. U Galileju današnjice – u rubove svijeta.
Zato u drugom i trećem bloku emisije povlačimo crtu koja možda zvuči neobično, ali je istinita: Brajkovići i Megadeth – dvije tišine, jedna potraga. Brajkovići – selo u kojem se u jednom trenutku moglo izgubiti gotovo sve. Megadeth – svijet u kojem se čovjek može izgubiti i dok „ima sve“. Tišina rata i buka pozornice naizgled nemaju ništa zajedničko. A ipak imaju: u oba slučaja čovjek dođe do pitanja koje ga razgolićuje: ako nemam Boga – što mi zapravo ostaje?
Ellefson govori o trenutku kad je prvi put ozbiljno poželio biti kod kuće. Ne kao rock-zvijezda, nego kao otac. U toj rečenici počinje obraćenje: čovjek prestaje bježati naprijed i počinje slušati savjest. Počinje tražiti Riječ koja ne laska, nego liječi; Riječ koja ne podilazi, nego podiže.
Zato u završnom, četvrtom bloku emisija staje pod svjetlo Evanđelja (Mt 4,12–23), baš u ozračju Nedjelje Božje riječi. Isus prolazi uz more i govori: „Pođite za mnom.“ Riječ prekida mreže. Riječ prekida sigurnost. I ne pita jesmo li spremni – nego nas poziva da postanemo spremni. Tada se postavlja ono pitanje koje je uvijek osobno: Koje su tvoje mreže? Što bi ti morao ostaviti kad bi Krist noćas prošao pokraj tvoga mora?
Ova emisija nije „priča o metalu“. Ovo je priča o čovjeku. O pozivu. O svjetlu. I o odluci.
Možda rock nikada neće postati crkva. Ali čovjek u rocku može postati hram. I kad se to dogodi – metal više ne bježi od Boga, nego kleči pred Svjetlom.
Slušajte uživo: ponedjeljak, 26. siječnja 2026. u 22:30 Hrvatski katolički radio, a snimka emisije bit će dostupna dan poslije na pateranto.com.
