Višnjin kutak: Hildegardina majčina dušica za zdravu i lijepu kožu, ali i oslabljene moždane funkcije. Evo recepta za kekse s majčinom dušicom!

Hildegarda piše: „Ako je nekome mozak bolestan ili prazan, neka uzme majčine dušice u prahu i pomiješa ju s vodom i bijelim pirovim brašnom. Neka od tog tijesta napravi kekse i često ih jede, i bit će mu bolje“.

Autor: Višnja Bartolović
event 23.03.2025.
Photo: Josip Regovic/Pixsell

Majčina dušica (lat. Thymus serpyllum) posljednja je od šest najvažnijih ljekovitih biljki u Hildegardinoj medicini. Treba ju razlikovati od pravog timijana (lat. Thymus vulgaris), premda se često zamjenjuju. Majčina dušica je važna za ljepotu i dobro pamćenje. Ima li itko tko to ne bi htio?

O njoj sv. Hildegarda piše:

„Ako čovjek ima bolesno meso (tkivo), kao da mu je po koži izbio svrab, neka uzme majčine dušice i neka ju često jede kuhanu s mesom ili povrćem pa će tkivo njegovog tijela iznutra ozdraviti i očistiti se.“

S obzirom na tu Hildegardinu spoznaju, majčina dušica koristi se kao univerzalno sredstvo za zdravu i lijepu kožu te kao lijek kod kožnih osipa, inficiranih osipa, ekcema, akni, čireva, neurodermitisa i za čišćenje krvi.

Osobito dobro djeluje kod kožnih osipa ako se 1-3 vrška noža majčine dušice u prahu doda u zapršku i skuha juha, uz koju se jede kuhana cikla 2-3 puta tjedno. Učinak se povećava nanošenjem kreme od majčine dušice na zahvaćena mjesta na koži.

Majčina dušica kuha se samljevena kao začin u mesnim jelima, osobito s janjetinom, u povrtnim varivima, jetrenim okruglicama ili pak u salatama. Dodati 1-3 vrška noža majčine dušice u prahu po obroku. Zbog eteričnih ulja okus joj je ugodno ljutkast, no nije nametljiv u jelima.

S obzirom da majčina dušica djeluje na čišćenje krvi i mikrocirkulaciju, njezina je primjena vrlo široka u prevenciji i terapiji raznih oboljenja, prije svega demencije, slabog imuniteta, karcinoma, bolesti živaca, starenja, šećerne bolesti, slabe prokrvljenosti (bubrezi, mozak) i loše periferne cirkulacije.

Hildegarda piše:

„Ako je nekome mozak bolestan ili prazan, neka uzme majčine dušice u prahu i pomiješa ju s vodom i bijelim pirovim brašnom. Neka od tog tijesta napravi kekse i često ih jede, i bit će mu bolje“.

Dr. Hertzka je ovo sredstvo uspješno primjenjivao kod oslabljene moždane funkcije, uključujući Alzheimerovu bolest, celebralnu sklerozu i slabo pamćenje. Kad su pacijenti koristili 5-10 keksa dnevno tijekom mjesec dana, bitno su se poboljšale njihove kognitivne sposobnosti.

Ovdje je recept:

Keksi s majčinom dušicom

1250 g bijelog pirovog brašna2 cijela jaja
375 g maslaca20 g majčine dušice u prahu
100 – 200 g šećera1 žličica soli
200 g mljevenih slatkih bademavoda
4 žumanjka 

Od sastojaka napraviti glatko tijesto te ga zatim razvaljati na debljinu od 5 mm. Izrezati u obliku keksa. Posložiti na lim za pečenje i peći 20-25 minuta na srednjoj temperaturi.

Za dušu

„Duši je svojstveno određeno iskustvo u nebeskome kao i u zemaljskome…“. Kao što u svakodnevnim stvarima znamo što je za nas i za druge dobro, tako mi to znamo i u velikim odlukama svoga života. Svaki čovjek zna u najintimnijem području svoje duše što je dobro, makar on to i ne čini.

Posljedice djelovanja koje je protivno našem uvjerenju o dobru, za našu su dušu gorke kao otrov. I one mogu biti jako škoditi zdravlju.

Ako činimo ono što smo spoznali kao dobro, to izgrađuje naš organizam, točno onako kao što se radujemo nekom slatkom jelu. Pritom Hildegarda kaže da ne smijemo sa sobom postupati previše rigorozno. „Čovjek se mora čuvati da uslijed previše rada ne ubije svoje tijelo.“

„Duša ima svoje veselje u tome da u tijelu bude stvaralački djelatna. Čovjek može tijelom i dušom činiti čudesne stvari.“

(Prof. Višnja Bartolović prevoditeljica je knjige “Hildegarda i hrana kao lijek” u nakladi “Verbuma” te svojim savjetima po načelima sv. Hildegarde pomaže ljudima u održavanju dobrog tjelesnog, mentalnog i duhovnog zdravlja.)

Pročitaj više

PRENOSIMO

Što vjera čini od poteškoća? Pretvara ih u kušnje. Potom se nosi s kušnjama. Poteškoće preobražene u kušnje od životne težine i nepravde postaju prigodom za rast i približavanje Bogu. Preobrazba kušnji u prigode za dobrotu je aktivni rad vjernika na životnima poteškoćama. Vjernik tako bistri svoj pogled na svijet, Boga, druge i sebe samoga. Otkriva tko je i kakav je on sam. Otkriva Božju blizinu i njegovu snagu. Što je Isus učinio sa svojim križem kojega je, usput rečeno, stvorio ljudski um i koga su napravile ljudske ruke, a koji nije spušten s neba? Uzeo ga je na sebe i pretvorio u otkupiteljsko djelo. Vjernik iz toga uči kako i on može svoje poteškoće pretvoriti u prigodu za dobro.

Umjesto samih slika, nju zanima ono što slika obećava. Uzbuđuje ju atmosfera, ton glasa, pogled i napetost iščekivanja. I više od svega, osjećaj da je žena s kojom se poistovjećuje u toj priči stvarno željena. Njezin je put do uzbuđenja zbog toga u pravilu dulji, ali i dublji. Ona i u erotici prije svega traži odnos, a odnosa bilo koje vrste u stvarnosti je sve manje.

Svetac je doznao da su mu oca u Lisabonu optužili da je ubio jednoga čovjeka. Preselio se odmah čudesno u Lisabon i pozvao nazočne suce da dođu do groba ubijenoga. Nad grobom je Ante upitao da javno kaže tko ga je ubio. Grob se otvorio, mrtvac je izašao i kazao da ga nije ubio Antin otac već drugi, pa se vratio u grob i grob se zatvorio.