Izjava Svete Stolice od ovog mjeseca kojom se formalno priznaje da je Bratstvo sv. Pija X. (FSSPX) u stanju raskola izazvala je brojna pitanja među vjernicima. Jedno od najčešće postavljanih pitanja je zašto Katolička crkva priznaje valjanost brakova sklopljenih u pravoslavnim crkvama, dok se brakovi koje sada sklapaju svećenici Družbe smatraju nevažećima, piše EWTN News.
Profesor kanonskog prava na Papinskom sveučilištu Svetog Križa u Rimu o. Davide Cito objašnjava da odgovor ima veze s duboko različitim pravnim i crkvenim stvarnostima. Kako je izjavio za ACI Prensa, sestrinsku službu EWTN Newsa na španjolskom jeziku, iako pravoslavne crkve nisu u punom zajedništvu s Rimom, trenutno nisu u stanju formalnog raskola usporedivog s onim Bratsva Pija X.
„Ovo su dvije različite situacije. Pravoslavci nisu u punom zajedništvu s Katoličkom crkvom, ali nisu ni ekskomunicirani. Nasuprot tome, bratstvo je počinilo formalni čin prekida crkvenog zajedništva“, objasnio je. Kanonski pravnik je primijetio da je, prije nedavne deklaracije o raskolu , situacija FSSPX-a bila drugačija. Premda su postojale ozbiljne doktrinarne i disciplinske napetosti s Rimom, pravno se Bratstvo nije nalazilo kao što se nalazi u trenutačnoj situaciji.
„Bratstvo je moglo sklapati valjane brakove jer nije bilo u stanju formalnog raskola“, kazao je.
Zapravo, tijekom pontifikata pape Franje, svećenici te družbe dobili su ovlasti za valjano ispovijedanje i, pod određenim okolnostima, za sklapanje brakova uz odobrenje nadležne crkvene vlasti. Međutim, nakon formalne deklaracije o raskolu, Vatikan je jasno dao do znanja da se te ovlasti više ne mogu koristiti.
Konkretno, izvori u Dikasteriju za nauk vjere naglasili su ACI Prensi „nevaljanost ta dva sakramenta“ (ispovijed i brak), za koje im je papa Franjo prethodno dao dopuštenje da ih podjeljuju 2019. godine kao gestu pastoralnog djelovanja.
Iz Dikatserija objašnjavaju da je to pitanje „objavljeno uz papino odobrenje” te da je “sam Papa formalno upozorio da će se to dogoditi ako zarede biskupe u pismu koje je poslao generalnom poglavaru SSPX-a o. Davideu Pagliaraniju samo nekoliko sati prije nego što su se biskupska ređenja održala bez Papinog mandata. Nema nikakve sumnje u vezi s njegovom voljom. To je odluka Svete Stolice.“
Dikasterij na čelu s kardinalom Víctorom Manuelom Fernándezom pojasnio je da proglašavajući raskol nije razmatrao prošlu situaciju FSSPX-a nakon ukidanja ekskomunikacija od strane Benedikta XVI. iz 2009. i ustupaka koje je potom učinio Franjo. Umjesto toga, usredotočio se „na činjenicu da su nova ređenja – raskolnički čin – nesumnjivo stvorila situaciju ekskomunikacije i raskola te da se ono na što su jasno upozoreni sada primjenjuje.“
U vezi s tim, Cito je objasnio da „raskolnik ne može valjano ispovijedati niti valjano svjedočiti braku, jer od Tridentskog sabora ovi sakramenti zahtijevaju kanonsku vlast ili odobrenje.“
Zašto se priznaju pravoslavni sakramenti?
Odnosi između katolika i pravoslavaca doživjeli su odlučan zaokret tijekom Drugog vatikanskog koncila i pontifikata sv. Pavla VI. U prosincu 1965. papa Pavao VI. i ekumenski patrijarh Atenagora I. potpisali su zajedničku deklaraciju kojom su ukinute međusobne ekskomunikacije izrečene 1054. godine, događaji koji se tradicionalno drže početkom velikog raskola između Istoka i Zapada.
Premda ta gesta nije obnovila puno zajedništvo, okončala je stoljeća međusobnih osuda i izopćenja te otvorila novo poglavlje ekumenskog dijaloga.
„U zajedništvu smo, iako ne u punom zajedništvu“, sažeo je Cito, “zato postoje područja gdje je moguće dijeliti sakramentalni život, nešto nezamislivo u situaciji formalnog prekida uzrokovanog raskolom, poput situacije bratstva“.
Katolička crkva priznaje valjanost pravoslavnih sakramenata jer drži da su istočne crkve sačuvale apostolsko nasljeđe i valjano svećeništvo. Iz tog razloga, objasnio je Cito, postoji mogućnost određene „communicatio in sacris“ – sudjelovanja u određenim sakramentima među vjernicima različitih crkava kako je predviđeno kanonskim pravom.
„Kanon 844 dopušta katolicima i pravoslavcima, u određenim slučajevima, da primaju neke sakramente jedni od drugih. I sam sam to vidio u pastoralnoj praksi. To je moguće jer postoji autentično sakramentalno zajedništvo, čak i ako nije potpuno“, izjavio je, dodavši da je situacija posve drugačija za one pogođene ekskomunikacijom ili koji svjesno sudjeluju u raskolničkoj skupini.
Izopćenje je kanonska kazna koja zabranjuje podjeljivanje i primanje određenih sakramenata. Šizma, s druge strane, podrazumijeva odbacivanje zajedništva s Crkvom i autoriteta rimskog pape – drugim riječima, formalno odvajanje od Katoličke crkve.
U slučaju Družbe sv. Pija X., Sveta Stolica smatra da sada postoji formalni prekid tog zajedništva, što povlači pravne i sakramentalne posljedice. „Kada netko odbacuje ekumenski sabor ili poriče bitne elemente zajedništva s papom i biskupskim zborom, situacija postaje vrlo složena s kanonskog stajališta“, rekao je Cito, naglasivši da su neke tradicionalističke zajednice koje su proizašle iz FSSPX-a, poput Svećeničkog bratstva sv. Petra (FSSP), ostale u punom zajedništvu s Rimom i nastavljaju slaviti tradicionalnu liturgiju bez ikakvih poteškoća.
„Problem nikada nije bio samo liturgija. Pitanje se dotiče temeljnih doktrinarnih aspekata povezanih s Drugim vatikanskim koncilom i crkvenim zajedništvom“, izjavio je za EWTN News.
Izvor: EWTN NEWS
