Vodič za samostalnu duhovnu obnovu u prosincu u šest koraka

Ovaj će vam vodič pomoći da sami obavite mjesečne duhovne vježbe, gdje god se nalazili, osobito u slučaju poteškoća s pohađanjem kapelice ili crkve

Autor: Vjerujem.hr
event 20.12.2024.
Photo: Pixabay

1. UVOD

Duhovna obnova je prilika za par sati tihe molitve u kojima gledamo na vlastite živote u Božjoj prisutnosti. U svakodnevnoj užurbanosti može biti teško pronaći to vrijeme – a sada i ovaj ritam koji nam nameće pandemija donosi neke nove izazove – ali najbolji način za učiniti ovu duhovnu obnovu je pronaći vrijeme i mjesto gdje se možemo moliti: ostavite po strani druge zadatke, ugasiti telefon. Dobra je ideja činiti bilješke i ideje koje nam sinu tijekom obnove, ali najvažnije je da se stavimo pred Gospodina, da gledamo Njega i dozvolimo njemu da nas gleda.

2. RAZMATRANJE

Razmatranje poslušajte ovdje.

3. DUHOVNO ŠTIVO

Sveti je Josemaría govorio o quid divinum, „božanskom elementu” koji možemo otkriti oko sebe i u svemu što radimo. Tada se otvara nova dimenzija u kojoj svaki kutak našega života dijelimo s Bogom. Članak pročitajte ovdje.

4. ISPIT SAVJESTI

Pitanja koja donosimo mogu nam pomoći da u Božjoj prisutnosti razmišljamo kako smo djelima odgovorili na njegovu ljubav. Na početku može pomoći zazivanje Duha Svetoga, a na kraju sam čin kajanja izražavajući žaljenje zbog vlastitih grijeha i moleći Božju milost kako bismo mu se vratili i ostali blizu njega. Čin kajanja može biti koji god želimo, uključujući i jednostavne riječi svetog Petra upućene Isusu nakon uskrsnuća: „Gospodine, ti sve znaš, tebi je poznato da te ljubim.“ (Iv 21:17).

Čin prisutnosti Božje

 1. »Tih dana usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu« (Lk 1, 39-40). Tražim li, poučena životom blažene Djevice Marije, način kako služiti drugima? 

2. »Marijina poniznost se vidi u Magnificat… Ti i ja koji jesmo – koji smo bili oholi – obećajemo da ćemo se poniziti« (Gospina Krunica, 2. radosno otajstvo). U kojim trenucima hvalim Boga i zahvaljujem mu Nastaje li moja poniznost i jača li se dok promatram veličinu ljubavi Božje? 

3. »Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi« (Lk 1, 41). Prenosim li svojim riječima i stavovima radost života s Kristom? 

4. »U Betlehemu nitko ništa ne pridržava za sebe. Tamo ne možemo čuti da se govori o mojoj časti, o mojem vremenu, o mojem radu, o mojim idejama, o mojem ukusu, ili o mojem novcu« (Carta, 14. 1974., br. 2). Razvijam li u svojoj obitelji kreposti koje se ističu u Betlehemskoj obitelji: milosrđe, dobrotu, poniznost, blagost i strpljivost? Mogu li biti velikodušnija u održavanju svoga doma i nastojim li uključiti druge u različite zadatke?

5. »Pogled nam se zaustavlja na betlehemskoj štalici, na kući u Nazaretu, i više su nam nego ikada usred srca Marija, Josip i Dijete Isus. Što nam poručuje jednostavan i divan život Svete Obitelji? Što možemo od nje naučiti?« (Susret s Kristom, br. 22). 

6. »Pronađu Mariju, Josipa i novorođenče gdje leži u jaslama« (Lk 2, 16). Molim li svetu Obitelj da mi pomogne da po meni rastu ljubav i međusobno predanje u mojem braku? 

7. »Padnu ničice i poklone mu se. Otvore zatim svoje blago i prinesu mu darove: zlato, tamjan i smirnu« (Mt 2, 11). Što bih ja mogla donijeti pred Isusa? Jesam li uvjerena da on s osmijehom prima ono što mu prinesemo?

8. Učim li od Marije i Josipa živjeti samo s onim što mi je potrebno, dok u isto vrijeme nastojim svojoj obitelji osigurati blagostanje koje zaslužuje?

Djelo kajanja

6. ODLUKE

Donesite nekoliko kratkih i točno određenih odluka koje ste vidjeli u molitvi i nastojte ih ispunjavati tijekom ovog mjeseca.

Izvor: Opusdei.org/hr

Pročitaj više

Pojam „kulturološko kršćanstvo“ znači – voljeti plodove, ali prezirati korijen. Slušati božićne pjesme, diviti se zvonima i katedralama, a istodobno ne slušati Riječ Božju zapisanu na stranicama Evanđelja. Biti poput smokve koju je Isus prokleo – imala je lišće, ali nije imala ploda.

Razlika između domoljuba i koristoljuba je u tome što prvi poznaje zahvalnost, a drugi ne može voljeti ništa što mu ne koristi. Nalik djetetu koje roditelje grli samo kad mu daju novac, a prezre ih kad mu kažu ne. Domoljub osjeća duboku zahvalnost za slobodu koju su za njega drugi izborili. Za ljepote koje je baštinio i za jezik na kojem sanja. Iz te zahvalnosti raste osjećaj odgovornosti i spremnost na žrtvu. Da vrati što je primio, pa i više od toga.

Novi zavjet gotovo uopće ne govori o posljednjim danima Isusove majke, Blažene Djevice Marije, pa se o Marijinu kraju života i smrti govori uglavnom kroz vizije pojedinih kršćanskih mistika, poput Anne Katharine Emmerich, katoličke blaženice, čije su vizije objavljene u knjizi „Život Blažene Djevice Marije“, koja je dobila crkveni imprimatur, a na hrvatskom ju je otisnula „Naklada sv. Antuna“ iz Zagreba.