Među pravima djece i mladih, prvo mjesto zauzima pravo na odgoj. A odgoj uključuje vođenje, usmjeravanje, ispravljanje, autoritet odrasle osobe. Ne zato što je ta odrasla osoba najpametnija i najbolja na svijetu, nego zato što je naprosto dulje na tom svijetu. Već duljim bivanjem na svijetu čovjek štošta nauči i shvati. Jedini put u svijet za dijete je uputa odrasle osobe. Djeca su nova na svijetu, svježa su, ali razvoj njihova kognicije nije dovršen. I ne moraju baš sve naučiti na pogreškama jer neke su pogreške nepovratne.
Toliko se govori o mentalnom zdravlju, o vršnjačkom nasilju i kojekakvim “problemima”, a ne govori se o temeljnoj činjenici – a to je da se djecu danas ne odgaja. Odgoj uključuje primjer, model, nagradu i kaznu. Umjesto toga, danas se djeci dodvoravamo, zabavljamo ih, nudimo im površne gluposti bez ozbiljne dubine, umjesto da budemo odrasli glumimo klaunove, prodajemo im maglu, i time kršimo njihovo bitno pravo – pravo da budu vođena.
Današnji prosječan zagrebački petnaestogodišnjak iz “fine” obitelji ne zna da treba reći “dobar dan”. Ponavljam, nije da ne zna to reći, nego ne zna da to TREBA reći. A ne zna jer ga to nitko nikada nije naučio. Psiholozi su složni kada se radi o statistikama, i to ne samo Jonathan Haidt; danas imamo nervozne i nesigurne mlade, beskrajno krhke, koji nisu u stanju odraditi obične stvari poput: znati što želiš, raditi nešto, zaljubiti se, imati prijatelje, biti u vezi, osnovati obitelj… znati tko si. Imati vremena. Ne vremena za nešto, nego naprosto, vremena.
Mi koji radimo s djecom znamo da ni prestrog ni prepopustljiv odgoj nije dobar. Isto tako znamo da je strog odgoj mnogo bolji od nikakvog odgoja. Umjesto odgoja – mi im dajemo još tapšanja, još gugutanja, još potvrđivanja da samo trebaju biti takvi kakvi jesu; na taj način peremo ruke od posla koji nitko osim odraslih ne može raditi. Odgajati djecu, baviti se njima, voditi ih.
* Prof. Marina Katinić Pleić, na Filozofskom fakultetu sveučilišta u Zagrebu diplomirala je filozofiju te hrvatski jezik i književnost, a 2020. na istom je fakultetu doktorirala iz filozofije s temom vezanom uz integrativnu bioetiku, filozofiju odgoja i filozofiju s djecom, tragajući za mogućom sinergijom tih područja (Filozofiranje s djecom i mladima u integrativno-bioetičkoj edukaciji)
