Bio je prvi utorak iza svečeve smrti, kad su mu tijelo prenijeli iz Arcele, gdje je umro, u Padovu, gdje su ga taj dan pokopali. Toga istog dana postade njegov grob mjesto velikih čudesa, koja se do dana današnjega sve jednako ponavljaju. Onog utorka čudom ozdraviše svi bolesnici, koji su donijeli na grob sv. Antuna. Otada je utorak postao Padovancima osobito svet dan. Od grada Padove raširilo se po sve svijetu posvećenje utorka velikom čudotvorcu. Utorkom obavljaju svoje pobožnosti prema sv. Antunu – mole se, poste i primaju svete sakramente.
I pape su se natjecali, da što više unaprijede oprostima štovanje Antina utorka, ali sve je nadvisio blagopokojni Pio X., koji je za utorke podijelio toliki oprost da ga možemo nazvati „Veliki oprost sv. Antuna“. Svaki, naime, vjernik, koji se se utorkom, kao danom sv. Antuna, ispovijedi, pričesti i izmoli molitvu na papine nakane, dobiva potpuni oprost. Pa ako hoće, svakog utorka u godini. Tko da se ovolikim blagom ne okoristi!
O pobožnosti devet utoraka
Začetnik ove pobožnosti sam je sv. Antun. Godine 1617. u talijanskoj Bologni živjela je odlična gospođa, koja se u vremenitoj potrebi utječe sv. Antunu. U noći joj se ukaza sv. Antun i reče: „Kroz devet utoraka pohodi moju sliku u franjevačkoj crkvi, pa ćeš biti uslišana.“ Pobožna gospođa učini po svečevoj želji i zadobi milost koju je svim žarom duše molila. Vijest o tom čudu ubrzo se raširi po Italiji i drugim zemljama, te otada počeše vjernici u tjelesnim i duševnim nevoljama zazivati sv. Antuna kroz devet utoraka, što se naziva velikom devetnicom sv. Antunu. Bezbrojni su upravo po ovoj pobožnosti iskusili snažnu pomoć u duševnim i tjelesnim potrebama. Svetac je premnogim dokazima posvjedočio, koliko mu je mila ovakva pobožnost. Eto ti sredstvo, kojim možeš zadobiti pomoć u svojim potrebama.
Da ovu pobožnost obaviš što boljim uspjehom, drži se sljedećih pravila:
- Imaj veliko pouzdanje u moćni zagovor sv. Antuna
- Obavljaj ovu pobožnost kroz devet neprekidnih utoraka. Ako si je od potrebe prekinuo, možeš je dalje nastaviti.
- Na te utorke treba nešto moliti, npr. litanije sv. Antunu ili krunicu, a trebalo bi i slušati svetu misu.
- Ako možeš, ispovjedi se svakog utorka tijekom ove pobožnosti. Nije nužno svakog utorka, ali se to savjetuje, no kroz vrijeme cijele pobožnosti svakako moraš.
- Dođe li kroz to vrijeme koja svetkovina, možeš primiti svete sakramente na samu svetkovinu, a pobožnost obaviti u utorak.
- Ako ti je moguće, obavljaj ovu pobožnost u franjevačkoj crkvi. U mjestu gdje nema franjevačke crkve, može se ova pobožnost obaviti u nekoj drugoj crkvi ili kod kuće pred svečevom slikom.
- Tko želi od ove pobožnosti dobiti veliku korist, mora nastojati nasljedovati svečeve krjeposti, jer mi svece najbolje štujemo ako ih nasljedujemo u krjepostima.
- Za vrijeme ove pobožnosti dobro je umrtviti se u čemu i udijeliti koju milostinju.
- Neki vjernici običavaju utorkom upaliti pred sv. Antunom svijeću ili uljanicu. To je lijep običaj.
(Izvor: Molitvenik „Biserje sv. Antuna“, Glasnik sv. Antuna 1922.)
