SVEĆENIK UPOZORAVA: Mise za ‘oslobođenje pokojnih’ do 15. koljena nisu dobra duhovna praksa – vode u kult mrtvih što nije obilježje kršćanstva

Praksa misnih nakana za “pokojne do 15. koljena” nema uporišta u nauku Crkve, piše na svojem Facebook profilu don Marin Batur, kancelar Zadarske nadbikupije, čiju objavu prenosimo u cijelosti.

Autor: Vjerujem.hr
event 04.02.2026.
Photo: Josip Regovic/Pixsell

Na društvenim mrežama zna se susresti ova tema. Ljudi hvale ovu ideju i drugima preporučuju dati da se izgovore svete Mise za pokojne u obitelji do 15. koljena. Spominje se kontekst bolesti, grijeha, problema, poteškoća i sličnih stvari oko naših predaka. Onda se to povezuje s našim životom gdje je pokojne uputno “osloboditi” od nekih stvari kako bismo i mi bili u boljoj situaciji i sl… Nisam siguran da je ovo ispravna i dobra praksa.

Najprije, zašto molimo za pokojne? Duše idu u Čistilište, a naše molitve pomažu da se očiste i idu u Raj. Katekizam Katoličke Crkve uči: Euharistijska žrtva prinosi se također za pokojne vjernike, »koji su u Kristu preminuli a još se nisu posve očistili«, da bi mogli ući u Kristovu svjetlost i mir (1371). Sveti Augustin piše: Ukopajte ovo tijelo kamo god… Samo vas to molim da se, gdje god budete, mene sjetite pred oltarom Gospodnjim.

Od samoga početka Crkve prikazuju se Mise za pokojne. Vjerujem da mnogi ljudi pristupaju u dobroj vjeri i plemenitoj želji te da se pogreške događaju iz neznanja. Primjete neku zanimljivu praksu i žele pomoći svojim pokojnima kao i živućim članovima obitelji. I to je u redu. Ali, ako odemo u prakse koje nemaju temelja u nauku Crkve u opasnosti smo upasti u kult mrtvih što nije obilježje kršćanstva.

Stvarati oko ove teme neke “brojeve, pokoljenja, lance i utjecaj grijeha predaka” pogrešna je nauka i duhovnost. Temi Misa za pokojne treba pristupati puno lucidnije i bez magijskih prizvuka. Praksa misnih nakana za “pokojne do 15. koljena” nema uporišta u nauku Crkve.

Na upit što misli o tzv. misama Gregorijanama u komentaru na isti tekst don Marin Batur odgovara: Gregorijana je sasvim regularna stvar u Crkvi. Radi se o 30 misnih nakana koje se prikazuju za određenog pokojnika. (Uglavnom za pokojne ali nije nužno). Praksa prepoznata u tradiciji Crkve. Važno je da i ‘gregorijanskim misama’ pristupamo razborito ne pridodavajući neki veći ili posebniji značaj od mise općenito. Kristova žrtva na križu je neograničeni i nadvremenski misterij.

Ako netko želi dati da se izgovori Gregorijana sasvim je regularno. Vjernici koji nemaju tu praksu nisu ništa pogriješili. Važno je sjećati se svojih pokojnika i za njih moliti.

Izvor: Marin Batur Facebook

Pročitaj više

Dok se grad i država prepiru, a moćnici nadvikuju, kršćanin ima zadaću čuvati slobodu srca i hrabrost riječi. Učiti vjerovati znači gledati stvarnost otvorenih očiju, ali ne izgubiti nadu. Znači ostati vjeran istini kad je neisplativa, savjesti kad je nepopularna, čovjeku kad je sustav glasniji od njega.

Na blagdan sv. Blaža u crkvama blagoslivlja se grlo. Time se zaziva Božja zaštita i oslobođenje od bolesti grla i svakog drugog zla po zagovoru ovoga sveca i mučenika s početka IV. stoljeća.

Možda je najveće pitanje našega vremena ovo: znamo li još zatvarati vrata? Znamo li čuvati ono što nam je povjereno? Znamo li živjeti kao da ono što imamo nije „ničije“, nego dar? Jer ako vrata ostanu otvorena – hladnoća neće pitati smije li ući.