Prva je obljetnica pontifikata pape Lava XIV. Stabilnost je možda najbolja riječ koja bi mogla opisati ovo razdoblje od lanjskog 8. svibnja na ovamo. S jedne strane nedvojben je kontinuitet na Petrovoj stolici, ali posve drukčiji stil. Dolaskom Roberta Prevosta nestale su Franjine često zbunjujuće ad hoc izrečene izjave, koje je poslije trebalo dodatno tumačiti. Jednostavnost je ostala, premda je Franjo gajio svoj stil, a Lav XIV. ide svojim putem. Ne samo zbog toga kako ne bi bio Franjina kopija, nego je papinstvu vratio neke osobnosti od kojih je Franjo u startu odustao. Poput, primjerice, boravka u Domu sv. Marte, na što se Prevost nije odlučio, nego se nakon temeljite obnove vratio u tradicionalne papinske odaje Apostolske palače.
S druge strane, Lav XIV. često spominje svojega prethodnika Franju, što potvrđuje tezu o vidljivu kontinuitetu, no ne ide uvijek istom širinom puta kojega je Franjo zapasao. Na primjer, poput sinodalnosti po svaku cijenu, koja je u Franjinoj želji za dekonstrukcijom klerikalizma u Crkvi postala mantrom onima koji su joj željeli ubrizgati neke svjetovne trendovske životne sokove. Pa su se u vlak sinodalnosti ukrcale ambicije nekih crkvenih krugova, poput onih o ređenju žena do blagoslova istospolnih parova. I premda se još za Franjina pontifikata znalo da od toga neće biti ništa, za Prevostova je to kristalno jasno. U ovome trenutku njemački biskupi to će najzornije moći iskusiti.
U prvoj godini svojega boravka na katedri svetoga Petra, Lav XIV. poslao je svijetu poruku jasnoće evanđeoskog nauka, a on se odmah mogao vidjeti u njegovim prvim riječima „mir svima vama“, kojima se obratio svijetu. Taj mir temelj njegova pastirskog habitusa, s jedne strane kao redovnika augustinca, a s druge kao matematičara, filozofa i crkvenog pravnika, kojemu je slika svijeta i s fizičke i s metafizičke strane posve jasna. Pa ih ne miješa, nego se jasnoćom i mirom obraća svijetu. Baš kao što je to učinio ovih dana u duelu s Donaldom Trumpom, premda i sam Amerikanac, nije se dao svrstati niti u jedan tabor, nego je ostao na strani Evanđelja. Sve drugo bila bi izdaja.
Hrvati mogu biti zadovoljni novim Papom. Očigledno nam je sklon. Jesenas se to lijepo vidjelo na nacionalnom hodočašću Crkve u Hrvatskoj i BiH. Papa je, naime, Hrvatima ponovno na simboličan način dodijelio titulu „predziđa kršćanstva“ (antemurale christianitatis), kojom ih je uresio papa Lav X. prepoznajući 1519. hrvatske katolike kao ključnu crtu obrane kršćanske Europe od Osmanlija. Lav XIV., dakako, nije ponovio tu sintagmu, no on je upotrijebio drugu riječ, a to je – kvasac. I to čak dvaput. Prvoga dana, a zatim na redovitoj općoj audijenciji dok je pozdravljao hrvatske hodočasnike: „Ne zaboravite: vjera raste i jača kada se dijeli. Stoga, s radošću prenosite svojoj djeci i novim naraštajima kršćanske vrijednosti koje su oblikovale vašu povijest i kulturu. Tako ćete i dalje biti kvasac mira, dobra i nade u svijetu ranjenom nasiljem i ratovima, koji su i vama iz povijesti poznati“, poručio je Lav XIV. hrvatskim hodočasnicima i dodao da budu „svjedoci Krista Uskrsloga i kvasac nade u društvu u kojemu ste ukorijenjeni“.
Kada se k tome pribroji da je za prefekta Papinskog doma imenovao Hrvata podrijetlom iz Kanade mons. Petra Rajiča, koji je svećenik Mostarsko-duvanjske biskupije i koji je od toga trenutka stalno vidljiv uz Lava XIV., onda je očigledno da se slika Hrvata u Vatikanu, a napose episkopata, stubokom izmijenila. I sve bi moglo rezultirati njegovim dolaskom u Hrvatsku, na kojemu se marljivo radi mimo očiju javnosti. Kao i dovršetkom kanonizacije kardinala Stepinca, koja je sad daleko izvjesnija nego za Franjina pontifikata. No sve bez brzine i ishitrenosti, koja nije stil Lava XIV. Nego stabilnost i promišljenost kojom će Crkvu sigurnom rukom voditi u godinama koje su pred njim.
