Stjepan Kranjčec (1914. – 1997.) koji je bio vozač trojice zagrebačkih nadbiskupa i kardinala – Alojzija Stepinca, Franje Šepera i Franje Kuharića – u svojem svjedočanstvu koje je ispričao u knjizi “Tajna kardinalova vozača” neobično svjedočanstvo, koje se iz današnje perspektive, kad je blaženi Stepinac na putu prema svetosti:
“Te dvije-tri noći gotovo da uopće nisam spavao. Stalno sam vozio na relaciji Krašić – Zagreb. I treću noć, kad sam u Krašić vozio iz Zagreba vijence rodbine, kod Rakovog Potoka vidio sam dugu. Usred noći ugledao sam predivnu dugu! Bila je to vedra noć i pitao sam jesam li oslijepio, što se to događa. U nevjerici sam zaustavio automobil, izašao iz njega i zaista sam imao što vidjeti. Duga, koja je s donje strane bila crvena, sasvim obratno nego nakon kiše, išla je ravno u smjeru Krašića. Bilo je to oko pola noći.
Kad je Stepinac dovezen u Zagrebu, na Kaptolu dočekali su ga svećenici, bogoslovi, masa svijeta koja je dolazila sa sličicama, lisnicama, medaljonima u rukama, s raznim uspomenama, kojima su dodirivali lijes ili tijelo mrtvoga kardinala.
Na sprovod je trebao doći i bečki kardinal Koeing. Ali neposredno prije nego što je trebala započeti misa u katedrali stigla nam je vijest da je kardinal Koenig stradao u prometnoj nesreći kod Novoga Marofa te da je otpremljen u bolnicu u Varaždin. Biskup Lach i ja odmah smo sjeli u automobil i krenuli prema Varaždinu.
Nesreća se dogodila tako da je biciklist, koji je vozio u istoj traci kao i kardinalov automobil, zaobilazio led na rubu ceste. Vozač kardinala Koeniga zaobišao je biciklista, ali je s druge strane, iz pravca Novoga Marofa, na njih naletio kamion. Sudar je bio strahovit, jer su oni vrlo brzo vozili da stignu u Zagreb na sprovod. Kardinalov vozač na mjestu je poginuo, tajniku su slomljene obje noge, a bečkoga su kardinala svog krvavog dopremili u varaždinsku bolnicu. Kad se malo oporavio, čuli smo da su ga helikopterom prebacili u Beč na liječenje, dok je njegov tajnik još neko vrijeme ostao na liječenju u Varaždinu.
U Zagrebu je zbog te nesreće bila velika žalost, koja se stopila s onom još većom žalosti zbog smrti kardinala Stepinca.”
O vozaču Kranjčecu u predgovoru knjige “Tajna kardinalova vozača” zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Kuharić napisao je sljedeće:
„Stjepan Kranjčec može biti uzor savjesnosti, vjernosti i ustrajnosti u svojoj službi koju je zaista obavljao s dostojanstvom čovjeka u kojega su kardinali mogli imati puno povjerenje. Osjećali su se sigurnima kad je ‘Štef’ imao volan u rukama. Najdulje je služio osobno meni i s njim sam prešao stotine tisuća kilometara u nadbiskupiji, domovini i inozemstvu. Sam priznaje u razgovoru s novinarom da je bio sav s punom pažnjom usredotočen na vožnju slušajući motor i budno pazeći na situaciju u prometu. Zato je bio šutljiv, nikada nije započinjao razgovor, a niti se uključivao u razgovor suputnika. Suputnici su pak s osjećajem sigurnosti mogli uz njega razmišljati, čitati i moliti.”
“Svoju vjernost platio je i zatvorom dok je bio u službi zagrebačkog nadbiskupa blaženog Alojzija Stepinca. Dijelio je s nadbiskupima situaciju teških godina s punim razumijevanjem i s osobitim poštovanjem. U svojstvu te službe trojici kardinala Stjepan Kranjčec bio je osoba uzornog karaktera i samoprijegora ulijevajući uvijek pouzdanje i sigurnost. Stoga mu i na ovaj način izražavam zahvalnost i poštovanje. Sveti Otac Ivan Pavao II. odlikovao ga je crkvenim odlikovanjem „Pro Ecclesia et Pontifice“ (Za Crkvu i Papu)”, napisao je kardinal Kuharić.
Izvor: “Tajna kardinalova vozača”, Darko Pavičić (Zagreb 1997.)
