Prije nekoliko stoljeća jedan je Papa izdao dekret po kojem su Židovi morali napustiti Italiju. Židovska se zajednica, dakako, pobunila, pa je Papa ponudio pogodbu. Neka on i vođa židovske zajednice održe religioznu raspravu. Ako u raspravi pobijedi židovski vođa, Židovi će moći ostati u Italiji. Ako pobijedi Papa, Židovi će morati otići. Židovska se zajednica sastala i odabrala starog rabina Mošu da ih zastupa u raspravi. Rabin Moša, pak, nije znao latinski, a Papa nije znao jidiš. Stoga je odlučeno da održe nijemu raspravu.
Na dan velike rasprave Papa i Moša sjednu jedan nasuprot drugog. Sjede tako cijelu minutu, a onda Papa podigne ruku i pokaže tri prsta. Rabin Moša ga pogleda, pa digne jedan prst. Nakon toga Papa napravi krug oko svoje glave. Rabin Moša upre prstom u tlo gdje su sjedili. Papa potom digne hostiju i pehar s vinom. Rabin Moša izvadi jabuku. Na to Papa ustane i veli: “Prekidam raspravu. Ovaj me čovjek nadmašio. Židovi mogu ostati.”
Kasnije se kardinali okupe oko Pape i pitaju ga što je zapravo bilo. Papa im reče: “Kao prvo, ja podigoh tri prsta da predstavim Trojstvo. On mi odgovori tako što je podigao jedan prst da me podsjeti da svejedno obje religije imaju istog Boga. Onda sam napravio prstom krug oko sebe da mu pokažem da je Bog oko nas, a on je odgovorio tako što mi je pokazao na zemlju da kaže kako je Bog upravo tu s nama. Ja izvadim vino i hostiju da mu pokažem da nas Bog oslobađa naših grijeha, a on izvadi jabuku da me podsjeti na Istočni grijeh. Imao je odgovor na sve. I što sam tu mogao?”
U međuvremenu, i Židovi se okupe oko rabina Moše pa ga pitaju što je zapravo bilo. “Čujte”, veli im Moša, “prvo mi je rekao – vi, Židovi imate tri dana da odete odavde, a ja sam mu rekao da niti jedan od nas neće otići. Onda mi on veli da će cijeli grad biti očišćen od Židova. Ja sam mu onda rekao: “Čujte, gospodine Papa, mi Židovi ostajemo ovdje!”.
“I što je onda bilo?”, upita neka žena.
“Nemam pojma”, veli rabin Moša. “Napravili smo pauzu za ručak.”
