P. Ike Mandurić poziva mlade da nose imena vukovarskih žrtava na Dan sjećanja

UMJESTO NJIH  Nisam bio ondje kad se ginulo kod Dunava, Trpinjske, Sajmišta… jer sam bio mlad… I nisam čuo krike, ni vidio bol, mladih vitezova, i male djece, ni grč na licu starca nemoćnog o štapu.  Ali, sad sam ovdje.  Nisam bio, Gospodine, da gledam kako se životi na oltar Domovine prikazuju u vječnost, i…

Autor: Darko Pavičić
event 20.12.2024.
Photo: Dusko Jarmaz/Pixsell

UMJESTO NJIH 

Nisam bio ondje kad se ginulo kod Dunava, Trpinjske, Sajmišta… jer sam bio mlad…

I nisam čuo krike, ni vidio bol, mladih vitezova, i male djece, ni grč na licu starca nemoćnog o štapu. 

Ali, sad sam ovdje. 

Nisam bio, Gospodine, da gledam kako se životi na oltar Domovine prikazuju u vječnost, i u temelje naroda upet tkaju, i kako pored mene zadihana lica pod granatama u boj trče, i kako se heroji u patnji kuju. 

Ali sad sam ovdje!

Nisam bio, nisam bila, Gospodine, ondje, da rane vidam dok vruća krv lipti; da i moje srce obuzme hrabrost nadljudska. 

Ali sad sam ovdje. 

Nisam bio tamo gdje se tražio čovjek hrabar više, da pred zvijer, premda malen, neustrašivo staje; nisam bio tamo gdje su se tražile grudi više ..

Ali sad sam ovdje!

Nismo bili tamo da živote položimo, ali bar sad smo ovdje. 

Nismo bili s Tobom, Vukovare, da i mi za Domovinu padnemo, i svoj život položimo da bi drugi živjeli. 

Ali bar sad sam ovdje. 

Nismo bili tamo da damo sve, ali sad smo ovdje, da Tvoje ime nosimo, da na svoje grudi tvoje ime stavimo. 

Nije nas bilo onda, ali danas nas ima,

danas smo: sad sam ovdje, sad sam ovdje

Da te pitam, 

Fali li ti opet, ljudi, malih, čuje li se opet, tvoj bolni glas. 

Fali li nas, da ti kažemo: 

Ovdje smo, UMJESTO NJIH!

(Mladi iz inicijative UMJESTO NJIH, iz kolone sjećanja 2024)

Dragi mladi, ohrabrite se, usudite se nositi imena onih koji su se

usudili 

iznijeti vašu budućnost do smrti.  

Fali nam ljudi. A ne bi smjelo …

Pročitaj više

Pojam „kulturološko kršćanstvo“ znači – voljeti plodove, ali prezirati korijen. Slušati božićne pjesme, diviti se zvonima i katedralama, a istodobno ne slušati Riječ Božju zapisanu na stranicama Evanđelja. Biti poput smokve koju je Isus prokleo – imala je lišće, ali nije imala ploda.

Razlika između domoljuba i koristoljuba je u tome što prvi poznaje zahvalnost, a drugi ne može voljeti ništa što mu ne koristi. Nalik djetetu koje roditelje grli samo kad mu daju novac, a prezre ih kad mu kažu ne. Domoljub osjeća duboku zahvalnost za slobodu koju su za njega drugi izborili. Za ljepote koje je baštinio i za jezik na kojem sanja. Iz te zahvalnosti raste osjećaj odgovornosti i spremnost na žrtvu. Da vrati što je primio, pa i više od toga.

Novi zavjet gotovo uopće ne govori o posljednjim danima Isusove majke, Blažene Djevice Marije, pa se o Marijinu kraju života i smrti govori uglavnom kroz vizije pojedinih kršćanskih mistika, poput Anne Katharine Emmerich, katoličke blaženice, čije su vizije objavljene u knjizi „Život Blažene Djevice Marije“, koja je dobila crkveni imprimatur, a na hrvatskom ju je otisnula „Naklada sv. Antuna“ iz Zagreba.