1. PODRIJETLO – Trinaesto dijete Ivana Kuharića i Ane, rođene Blažić, u Pribiću, kraj Krašića. Rođen 15. travnja 1919., umro 11. ožujka 2002. u Zagrebu.
2. ŠKOLOVANJE – Osnovnu školu završio u Pribiću 1931., Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju u Zagrebu, 1939., Bogoslovni fakultet u Zagrebu 1945., za svećenika zaređen 15. srpnja 1945. po nadbiskupu Alojziju Stepincu.
3. PASTORALNO DJELOVANJE – Kapelan u Radoboju osam mjeseci; župnik u Rakvom Potoku, Sv. Martinu Okićkom i Sv. Mariji Okićkoj do 1957.; župnik u Samoboru i Noršić Selu do 1964.
4. BISKUPSKA SLUŽBA – Za pomoćnog biskupa zagrebačkog imenuje ga papa Pavao VI.; zaredio ga je nadbiskup Franjo Šeper 3. svibnja 1964.; od 20. kolovoza 1969. do 16. lipnja 1970. administrator Zagrebačke nadbiskupije; 19. srpnja 1970. instaliran za zagrebačkog nadbiskupa i tu dužnost obavlja do 4. listopada 1997., kad je predaje svom nasljedniku Josipu Bozaniću; za kardinala ga imenuje papa Ivan Pavao II. 2. veljače 1983.; bio je 75. biskup, 7 nadbiskup i 5. kardinal zagrebačke Crkve.
5. KONCILSKI OTAC – Sudjelova na trećem i četvrtom zasjedanju Drugoga vatikanskoga sabora; kao kardinal bio je član vatikanske Kongregacije za kler, Kongregacije za bogoštovlje, Rimske komisije sv. Ćirila i Metoda i Vijeća za javne poslove Svete Stolice.
6. PRIJATELJ HRVATA IZVAN DOMOVINE – Od 1969. do 1999. često obilazi hrvatske katoličke misije i župe izvan domovine. Među Hrvatima u prekomorskim zemljama bio je 14 puta, a u europskim mnogo više. Za vrijeme njegova predsjedanja Biskupskom konferencijom u inozemstvu je za hrvatske katolike osnovano 110 mislija ili župa i njegovim dekretom tamo je upućeno 150 svećenika.
7. ODNOSI S VLASTIMA U JUGOSLAVIJI – Kao mlad svećenik bio je progonjen od tadašnjih komunističkih vlasti, koje ga ni kao biskupa nisu voljele, koje su ga do kraja mrzile i stvarale mu velike neugodnosti. Posebno su mu zamjerale što je otvoreno brano nevinost kardinala Alojzija Stepinca i što je ustrajno promicao jedinstvo domovinske i iseljene Hrvatske. A on je prema vlastima bio korektan i respektirao ugovore Svete Stolice s tadašnjim komunističkim režimima u Istočnoj Europi. Uvijek je zastupao načelo “slobodna Crkva u slobodnoj državi”.
8. OSNIVAČ MNOGIH ŽUPA – Osnovao je 60 novih župa, od kojih mnoge u novim četvrtima Zagreba, u obiteljskim kućama ili velikim stambenim blokovima, jer tadašnje vlasti nisu davale građevinske dozvole za nove crkve.
9. PREDVODITELJ JUBILARNIH PROSLAVA – Za njegova su vremena održane velike crkvene manifestacije: Međunarodni marijanski i mariološki kongres, Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata, euharistijski kongresi. Odlazio je i na razne velike vjerske svečanosti u BiH, Vojvodinu i na Kosovo te na hrvatska hodočašća u inozemstvu i na velike svečanosti drugih naroda.
10. PROMOTOR CARITASA – Još za vrijeme Jugoslavije, 1989. ustanovljuje Središnji odbor Caritasa BKJ, koji 1993. postaje Hrvatski Caritas, s time da svaka biskupija ima svoj dijecezanski caritas, a u ratnom su ga vremenu i kasnije imale mnoge župe. No već 1966. podupire “ilegalni” Caritas Zagrebačke nadbiskupije, koji vodi Jelena Brajša, kojem u Nadbiskupskom dvoru daje više prostorija, posebno za nezbrinutu novorođenčad.
11. VELIKI KANCELAR KBF-a – Cijelo je vrijeme svoje nadbisupske službe bio velikim kancelarom Katoličkog bogoslovnog fakulteta, kojem je, uz pomoć salezijanaca, uspo povratiti zgradu negdašnjega starodrevnog crkvenog orfanotrofija u Vlaškoj 38 u Zagrebu.
12. PROMOTOR KATOLIČKIH MEDIJA – Još kao pomoćni biskup bio je odgovorni urednik Glasa Koncila, koji su mnogi smatrali Kuharićevim glasnogovornikom (zapravo, glavnog urednika don Živka Kustića). Podupirao je izdavačku kuću Kršćanska sadašnjost, za njegova je vremena pokrenuta IKA, Radio Marija i Hrvatski katolički radio. Sam je davao brojne intervjue svjetovnim medijima, a još za njegova života objavljeno je više knjiga s njegovim govorima i propovijedima.
13. ČOVJEK DIJALOGA – I prije Domovinskog rata Kuharić je imao više susreta s predstavnicima Islamske zajednice te pravoslavnim i evangeličkim biskupima, posebno svečano u siječanjskom Tjednu molitve za jedinstvo kršćana. Za vrijeme Domovinskog rata sa srpskim patrijarhom Pavlom susreo se 7. svibnja 1991. u Srijemskim Karlovcima, pa opet 24. kolovoza 1991. u Slavonskom Brodu, odakle su zajedno uputili apel za mir. Na inicijativu njujorškoga velikog rabina Schreira susreo se opet s patrijarhom Pavlom 23. rujna 1992. u dvorcu Bossey, kod Ženeve. U zračnoj luci opkoljenog Sarajeva 17. svibnja 1994. susreo se s moskovskim patrijarhom Pavlom, a drugog dana nasam s reisu-l-ulemom Mustafom Cerićem. I opet su slijedili pozivi na mir i opraštanje.
14. ČOVJEK BEZ TRUNKA MRŽNJE – Kuharić je u ratnom vihoru stalno pozivao na mir, razgovore, opraštanje, suživot i toleranciju. Poznata je njegova sintagma izrečena u Mariji Bistrici i drugdje: “Ako je protivnik spalio moju kuću, ja neću njegovu.”
15. LOBIRAO ZA HRVATSKU – Na svojim inozemnim putovanjima, u Vatikanu, a posebno u razgovorima s brojnim stranim veleposlanicima i političarima, koji su ga često posjećivali. Posebno je među Hrvatima u svijetu znao reći da su se u Domovinskom ratu dogodila dva velika čuda: prvo, srpska jugovojska naoružana do zuba mogla je Hrvatsku sasvim uništiti – a nije; drugo, cijeli je tadašnji politički svijet bio protiv priznanja Hrvatske – a priznao ju je!
16. PRVI NUNCIJ u Republici Hrvatskoj došao je za vrijeme Kuharićeva nadbiskupovanja. Zagrebačka je Crkva (kanonici i prebendari) Svetoj Stolici darovala novu zgradu nuncijature na Ksaveru, u Zagrebu. Prvo je vrijeme nuncij stanovao kod Kuharića u Nadbiskupskom dvoru.
17. ZAUZETI PASTORALAC – Kuharić je uvijek bio sretan kad je mogao obići koju župu i biti blizu narodu. Rado je dijelio sv. potvrdu i predsjedao hodočašćima – pa i poslije umirovljenja.
18. NADAHNUTI PROPOVIJEDNIK – Još kao đak i student odlikovao se svojim literarnim sastavima. Bio je duboki mislilac i propovjednik, pa iako je obično dugo propovijedao, narod ga je rado slušao, jer je propovijedao i čitavom svojom pojavom.
19. PROMOTOR REDOVNIKA I REDOVNICA – Nikada nije pravio razliku između biskupijskog i redovničkog klera, kojemu je rado povjeravao župe. U Ivanić Kloštru i Mariji Bistrici otvorio je samostane karmelićanki, a u svemu je podržavao brojne redovnice u Nadbiskupiji.
20. NOVE BISKUPIJE U VARAŽDINU I POŽEGI – Plod su Kuharićeva razumijevanja za potrebnom dismembracijom velike Zagrebačke nadbiskupije, kao i biskupa Marka Culeja i Antuna Škvorčevića.
21. SURADNJA S BISKUPIMA U BKJ I HBK – Od 1970. pa sve do 1997. Kuharić je bio predsjednikom Biskupske konferencije i neospornim je autoritetom vodio Crkvu, prije u cijeloj Jugoslaviji, a poslije u Republici Hrvatskoj.
22. POMOĆNIH JE BISKUPA IMAO ŠEST: Josip Lach, Josip Salač, Mijo Škvorc, Đuro Kokša, Marko Culej i Juraj Jezerinac, koji je danas vojni ordinarij u RH.
23. ISPUNILE SU MU SE TRI NAJVEĆE ŽIVOTNE ŽELJE – uspostava slobodne i samostalne hrvatske države, dolazak Svetoga Oca u Hrvatsku i beatifikacija kardinala Alojzija Stepinca.
24. ŠTOVATELJ MARIJE I EUHARISTIJE – Poput pape Ivana Pavla II. i Franjo Kuharić je, kako u svom osobnom, tako i u životu crkveno dostojanstvenika, do zadnjeg časa uvijek bio TOTUS TUUS (Sav tvoj), što je u osobnoj pobožnosti sretno povezivao s dubokim štovanjem euharistije, a to je bilo vidljivo i iz njegova biskupskog gesla: “Bog je ljubav”.
25. POSTUPAK ZA BEATIFIKACIJU – 10. ožujka 2012. zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić pokrenuo je “kanonski postupak o životu i kršćanskim krepostima blagopokojnog kardinala Franje Kuharića”.
Priredio: Mons. Vladimir Stanković, kanonik Prvostolnog Kaptola, kustos Zagrebačke katedrale
