Na današnji blagdan Gospe Fatimske točno je 45 godina od atentata na papu Ivana Pavla II. Mlađi svijet toga se događaja ne može sjećati, a u užurbanosti vremena i bujici fragmentiranih informacija teško da mu i danas može posvetiti veću pažnju, pa ga se treba prisjetiti zbog nekoliko važnih razloga. Prvi je, sigurno, onaj da je Ivan Pavao II. čudom preživio atentat. Turčin Ali Agca ispucao je četiri metka prema Papi, koji su ga pogodili u lijevu šaku, desnu ruku i trbuh. „Jedna je ruka ispalila metak, a druga ga je vodila“, rekao je poslije Ivan Pavao II., zahvaljujući na toj „drugoj ruci“ nikome drugome Gospi Fatimskoj, koja se slavi 13. svibnja, kojoj je godinu dana nakon atentata hodočastio u Fatimu i dao ugraditi jedan od ispaljenih metaka u njezinu krunu.
Prije nego što je onako nastrijeljen izgubio svijest, papa Ivan Pavao II. povjerio se Blaženoj Djevici Mariji i oprostio je osobi koja ga je ustrijelila, posvjedočio je njegov osobni tajnik Stanislaw Dziwisz, dodajući kako je usprkos dramatičnoj situaciji Papa ostao miran i nije se uspaničio. No, panika je paralizirala Trg svetoga Petra, kojim je Papa tada prolazio i pozdravljao hodočasnike, koji su ostali na trgu u molitvi čekali vijesti iz bolnice o operativnom zahvatu kojemu je odmah u klinici Gemelli bio podvrgnuti Ivana Pavao II., a koja se protegnula čak na šest sati. Premda su vijesti koje su stizale narednih dana iz Gemellija, jedna za drugom bile ohrabrujuće, jer se Papa na očigled oporavljao, nitko vjernike nije mogao smiriti kao što je to učinila video snimka njegove poruke iz bolničkog kreveta nakon nekoliko dana. Za vrijeme njezina emitiranja cijeli se Rim zaustavio, ljudi su izašli iz gradskog prijevoza, kafića, suvenirnica, promet se zaustavio kako bi čuli umirujući Papin glas, izvještavao je tada AFP. Ivan Pavao II., nakon što je zahvalio vjernicima na molitvama i blagoslovima, rekao je: „Molim za brata koji je na mene pucao i iskreno mu opraštam.“
Svojega je atentatora, pripadnika ultraradikalnog turskog pokreta „Sivih vukova“ Alija Agcu, posjetio u zatvoru u Rebibbiju, poklonio mu je bisernu krunicu, a svijetom su proletjele fotografije njegovog ubojice kako kleči pred njim i ispovijeda se. Papa je poslije posvjedočio da se Agca pokajao i da mu je on sve oprostio.
Dakle, ako gledamo s današnje četrdespetogodišnje distance i prema onome što je ostalo zabilježeno, Ivan Pavao II. triput je oprosti svome ubojici. Prvi put u trenutku čim je bio nastrijeljen, drugi put dok je ležao u bolnici i treći put kad ga je posjetio u zatvoru. I upravo ta poruka oprosta poruka je kojom treba obilježiti ovu 45. obljetnicu sjećanja na taj nemili događaj na Trgu svetoga Petra, koji pak nikada nije dao odgovor na ključno pitanje – tko je uopće tada naručio ubojstvo slavenskoga pape, koji je bio na papinskom tronu tek dvije godine i kada u tome trenutku nitko nije znao kako će izgledati ni koliko će trajati njegov pontifikat. Trebao je, dakle, biti zaustavljen na samome početku, a trajao je gotovo tri desetljeća. I to kakva desetljeća, kojom silinom i kakvim ritmom! Možda se tajna njegova pontifikata kojim je mijenjao svijet, skriva upravo u ova tri oprosta njegovom ubojici, jer samo oprost ima onu nevidljivu i nezaustavljivu snagu promijeniti ono što se ljudskome oku i umu čini nepromjenjivim.
Zato se i na ovogodišnju Gospu Fatimsku, treba prisjetiti toga događaja, jer on nosi u sebi više od pukog vremenskog podsjetnika ili tv-kalendarske vinjete. On u sebi nosi jednu od najvažnijih poruka kršćanstva, a to je oprostiti svojim neprijateljima. Odmah i sada. Makar su nekoliko minuta prije toga pucali na vas. I ljubiti ih. To će ih razoružati. I svaki metak ispaljen iz njihove ruke vodit će neka druga ruka i neće biti smrtonosan. Štoviše, i njima samima oprost će darovati novi život. Baš kao što ga je Ivan Pavao II. darovao milijunima ljudi diljem svijeta za svoga pontifikata, koji je započeo trostrukim oprostom svojemu ubojici. Isplati ga se kopirati u tome!
