VIŠNJIN KUTAK: Hildegardino iznenađenje o đumbiru – priča ima lice i naličje. Ljekovit je, ali ima i nuspojava!

Hildegarda navodi đumbir u brojnim receptima, ali uvijek zajedno s drugim sastojcima za unutarnju primjenu ili samo izvana. Pročitajte zašto Hildegarda odvraća od korištenja đumbira.

Autor: Višnja Bartolović
event 31.05.2026.
Photo: Dusko Jarmaz/Pixsell

Ono što sv. Hildegarda piše o đumbiru (bot. Amomum zingiber ili Zingiber officinale), vjerojatno će mnoge iznenaditi, jer se ne podudara s onim što narodna medicina i medicinska istraživanja kažu o ovom začinu. I prema Hildegardi ovaj je začin iznimno ljekovit, no ima i svoje naličje, ovisno o tome tko ga koristi.

Evo što ona piše o đumbiru u svom poznatom djelu Physica u kojem opisuje ljekovito, ili potencijalno štetno djelovanje žitarica, voća, povrća, bilja i začina na ljudski organizam: „Đumbir je veoma topao i rasprostranjen. Zdravom i pretilom čovjeku škodi kao hrana jer ga čini glupavim, nesposobnim, lijenim i pohotnim, budući da ima iznenadnu toplinu koja svojom žestinom otupljuje čovjekova osjetila, a potiče spolne organe.“

Zdrave i pretile osobe bi dakle trebale izbjegavati đumbir ako ne žele navedenu paletu neželjenih „nuspojava“.

U svojoj knjizi „Sv. Hildegarda i hrana kao lijek“ dr. Strehlow kaže sljedeće: „Hildegarda navodi đumbir u brojnim receptima, ali uvijek zajedno s drugim sastojcima za unutarnju primjenu ili samo izvana. Mora se naime znati zašto Hildegarda odvraća od korištenja đumbira: on je ekstremno psihotropan, odnosno zadire u čovjekovu psihu, i to ne uvijek na njegovu korist.“

Tko onda može koristiti đumbir kao samostalni začin? Hildegardin tekst glasi: „Tko je suh u tijelu te je već posve oslabio, neka samelje đumbir u prah. Zatim neka napravi juhu i neka prah u juhi natašte umjereno uzima. Također neka prah katkad umjereno jede s kruhom i ozdravit će. Ali čim mu bude bolje neka ga više ne jede da mu ne bi naškodio.“

Nadalje, đumbir se može koristiti kod nadraženih očiju i zagnojenih kapaka:„Tko ima nadražene i zagnojene oči, neka samelje đumbir i taj prah umota u krpu. Neka to stavi u vino tako da vino od toga postane jako. Navečer, kad ide spavati, neka tim vinom namaže područje oko kapaka i očiju. Ako malo uđe u oči, neće im naškoditi. Tako će odagnati gnojni otrov i nadraženost od očiju. Dok čovjek ima vid, ovo može pomoći očima. Pošto je izgubio vid, na ovaj način neće moći pomoći očima.“

Đumbir se koristi i za detoksikaciju probavnog trakta i kod zatvora. U tom slučaju se rade keksi, no njih još nema na našem tržištu.

Za želudac je iznimno djelotvorna mješavina đumbira, galganta sekvara: „Isto tako čovjek koji pati od bilo koje bolesti želuca neka samelje đumbir, dva puta toliko galganta i upola toliko sekvara. Nakon jela neka taj prah stavi u vino i pije. Također neka to pije navečer, kad ide spavati te će mu u želucu biti bolje.“

Točan recept iz prakse Hildegardinih liječnika, s obzirom da Hildegarda nije davala točne mjere:

Recept za mješavinu bilja s đumbirom

10 g đumbira u prahu5 g sekvara u prahu
20 g galganta u prahu 

Od ove mješavine uzimati poslije jela i navečer prije spavanja 2-4 vrška noža u pola čaše (crnog) vina. Dovoljno je i manje vina. Kura traje 2-4 mjeseca. Koristiti protiv bolova u želucu, kod čireva u želucu ili na dvanaestercu, bolova u trbuhu, kolika u području pupka ili gastritisa.

Đumbir se koristi i kod kožnih bolesti: “Ako tko na svome tijelu ima lišaj, neka umota prah đumbira u krpu, stavi u ocat i doda malo vina, ako ima, da ne bude previše jako. Tom krpom neka namače to mjesto i ozdravit će.“

Povrh svih ovih primjena, đumbir je i neizostavni sastojak jednog od najvažnijih imunostimulatora u Hildegardinoj medicini – eliksira od vodene leće – koji sadrži još i kadulju, cejlonski cimet, komorač, bijeli papar i druge biljke te se koristi kod svih vrsta karcinoma i sprječavanja recidiva karcinoma. Različite vrste karcinoma naime zahvaćaju cijeli imunosni sustav tako da prvo treba ojačati imunitet i provesti detoksikaciju tjelesnih sokova a ne liječiti samo zahvaćeni/e organ/e.

Kod pada imuniteta, jakog umora, prehlade, gripe, hunjavice i sličnih bolesti dovoljno je 2 – 3 puta dnevno uzeti pola žličice mješavine galganta, đumbira, cejlonskog cimeta i zubovca (u jednakim omjerima) i dodati u topli čaj s limunom ili skuhati u vinu. Simptomi nestaju u rekordnom roku.

Za dušuIz knjige “Ozdravljenje tijela i duše”

Tijelo je izražajno polje duše

Tijelo reagira vrlo suptilno na naše duševno i duhovno stanje, isto kao što je naše stanje duše i duha ovisno o „sređenosti sokova“ u našem organizmu. Naše misli, osjećaji i čitav naš stav izražavaju se u tijelu, i često duša preko tjelesnog simptoma slikovito jasno pokazuje što nam nedostaje ili nas tlači. Mi trebamo naučiti razumjeti taj jezik.

U stoljetnom pučkom znanju koje je danas sadržano u tipičnim izričajima, izražavaju se takve mudrosti. Govorimo o tome da primjerice imamo „knedlu u grlu“:

Pokušajte promatrati sami sebe i svoje tijelo. Tijelo često ukazuje na duhovno-duševno stanje koje nas pritišće i stvara probleme. Promislite o mogućim uzrocima i postavite si svjesno pitanja poput ovih:

Možda nešto ne mogu izraziti?

Bojim li se nečega?

„Nešto nam teško leži na želucu, teško možemo nešto probaviti.“

Postoji li nešto što me vrijeđa ili povrjeđuje?

Ne mogu izići na kraj s nekim problemom?

„Nešto mi ide na jetra.“

Srdim li se na nešto ili nekoga?

„Nekoga ne možemo smisliti. Pun nam je kufer svega. Diže mi se kosa na glavi od nekoga.“

Želim li znati nešto više o tom čovjeku ili o toj stvari?

„Nešto više ne mogu gutati, ostajem bez zraka.“

Jesam li preopterećen/a?

Pritišće li me što snažno?

Ne mogu se osloboditi čega tegobnog, bolnog, ne mogu to izbaciti, toga se osloboditi?

„Više ne mogu ovako.“

Ne vidim više izlaz iz zamršene životne situacije?

(Prof. Višnja Bartolović prevoditeljica je knjige “Hildegarda i hrana kao lijek” u nakladi “Verbuma” te svojim savjetima po načelima sv. Hildegarde pomaže ljudima u održavanju dobrog tjelesnog, mentalnog i duhovnog zdravlja.)

Pročitaj više

Vlč. Željko Lovrić

Evanđelje nije muzejski eksponat za staklene vitrine u koje ga tako često volimo pospremiti. Ono je sirovo, autentično i pripada mudrosti svakodnevnog života, trudu javnog djelovanja i grubosti naše stvarne egzistencije.

Duševni bolesnici (depresivni neurotičari) često pate od osjećaja krivnje. Vjera naviješta Boga koji oprašta grijehe i tako uklanja osjećaj krivnje.

“Nijedan računalni sustav, koliko god bio sofisticiran, ne može stvoriti srce koje se daruje ni savjest koja razlučuje dobro od zla” možda je sama srž Papine enciklike.