Lako je sjediti u prvim redovima, zaštićen hladnim oklopom vlastite pravednosti. Postoje oni koji tuđe padove koriste samo kako bi nahranili osjećaj vlastite svetosti. Sitni i oholi, oni uživaju u udobnosti svoje “bezgrešnosti”, potpuno ne mareći za onoga tko pored njih umire od gladi za mrvicom milosrđa i razumijevanja. Njihovi su stolovi prepuni strogih pravila i savršenih formi, ali su im srca hermetički zatvorena.
Oni ne žele grešnika blizu sebe. Ne žele ga ni u sjeni svojih oltara. Smeta im. Podsjeća ih na onu krhku, ranjivu ljudskost od koje panično bježe, u zabludi da se nebo može zaslužiti prezirom prema onima koji su pali.
Ali za tebe, koji si prezren i gurnut u stranu, istina je potpuno drugačija.
Ako su te otjerali od svog stola, ako osjećaš da je tvoje biće izranjavano njihovim osudama i da tvoja glad za ljubavlju nikome nije bitna – podigni glavu. Bog nije ostao u zatvorenim krugovima gdje se slavi lažna savršenost. On je pošao van, k tebi. Tvoja odbačenost je mjesto na kojem On danas podiže svoj stvarni oltar.
Tijelovo nije blagdan onih koji su siti samih sebe. Dok takvi čuvaju svoje pozicije, pazeći da se slučajno ne uprljaju tuđom boli, Bog namjerno lomi sebe kako bi nahranio tebe, koji si ostao s vanjske strane vrata. Tvoje prezreno tijelo, iscrpljeno od udaraca na marginama, Njemu je najveća svetinja.
Zato ne moli za mrvice. Došao ti je dati cijelog sebe. Tvoje mjesto nikada i nije bilo pod stolom.
Nitko ne smije biti pod Njegovim stolom. Tvoje je mjesto u srcu Onoga koji je, baš poput tebe, odbačen od onih “bez grijeha”, samo da bi na rubu postao Kruh i život za one koji istinski gladuju.
Procesija s Njegovim Tijelim danas nije trijumf sitih nego trijumf Raspetoga, prezrenog, izranjenog Tijela s kojeg teče Krv do pijeska i prašine Golgote ove drame Čovječanstva za spas svijeta – silazak među gladne i poziv na Gozbu.



