U bogatoj Božjoj ponudi začina i začinskog bilja često za njima posežemo zbog njihovog okusa, ne znajući da nam zapravo mogu vrlo djelotvorno pomoći kod raznih tegoba. Jedna takva začinska biljka je i bosiljak. Nezamjenjiv okus bosiljka u pestu genovese, ili s rajčicama i mozzarellom popularan je ne samo u Italiji i mediteranskim zemljama, već se s pravom raširio i u mnoge druge, jer je bogatstvo njegovog okusa iznimno.
No bosiljak (lat. Ocinum basilicum) po sv. Hildegardi može poslužiti i kao vrlo djelotvoran i jak lijek protiv vrućice, prvenstveno kod odraslih, s obzirom da se kuha u vinu. Hildegarda navodi: „Ako netko ima jaku vrućicu, bilo trodnevnu ili četverodnevnu, neka skuha bosiljak u vinu i neka u to doda meda, procijedi i često pije natašte i navečer iza jela pa će se vrućica povući.“
Da je bosiljak vrlo jak u svom djelovanju pokazuje i sljedeći Hildegardin navod: „Čovjek kojemu je jezik oduzet, tako da više ne može govoriti, neka pod jezik stavi bosiljka i moći će opet govoriti.“ Ovoj primjeni možemo pribjeći primjerice kod oduzetosti jezika nakon moždanog udara.
U pripremi hrane bosiljak možemo dodavati u sva slana jela – od mesnih i ribljih do povrtnih, u tjestenine, pizzu, umake, salate, salatne preljeve. Osobito je ukusan s janjetinom, divljači i peradi. Poznat je i kao važan sastojak maslaca sa začinima, u koji osim bosiljka i malo soli možemo dodati vlasac, origano, mažuran, peršin, barsku metvicu, kopar i dr.
Za pripremu salata možemo koristiti ocat sa začinskim biljem, što će ga dodatno aromatizirati; u tu svrhu sitno isjeckamo kopar, bosiljak i estragon (oko 15 dkg bilja), prelijemo s 1 l vinskog octa te ostavimo da odstoji 3 – 4 tjedna. Ovaj ocat se može dodavati i u umake.
Još jedan recept s bosiljkom je za sljedeći preljev/marinadu: 2 žlice octa ili limunova soka (ili octa sa začinima), prstohvat zubovca, 1 žličica šećera, 4 žlice suncokretovog ulja, 1 zgnječeni režanj češnjaka, 1-2 žlice nasjeckanog začinskog bilja,
prstohvat soli bosiljak, čubar, 1 žličica papra, svježe mljeveni peršin, kopar, metvica, vlasac, izop. Šećer i začine umiješati u ocat ili limunov sok te pomiješati s uljem i začinskim biljem.
Jedan od meni omiljenih preljeva za pirovu tjesteninu je nasjeckani bosiljak, češnjak, sol i bučino ulje. Ti sastojci su odlični i u salati od rajčice i mozzarelle, po želji sa slanutkom i pirovim zrnom.
Evo i recepta za pirovu pizzu s povrćem i neizostavnim bosiljkom i origanom:
Sastojci
Za tijesto
500 g bijelog pirovog brašna
1,5 žličice soli
1,5 žličice meda
1 kocka svježeg kvasca ili 2 vrećice suhog kvasca
300 ml mlake vode
3 žlice hladno prešanog suncokretovog ulja ili otopljenog maslaca
Za nadjev
300 g ricotte ili kiselog vrhnja
2 žlice suncokretovog ulja
1,5 žličice zubovca u prahu
1 žličica origana
1 žličica nasjeckanog bosiljka
1 prstohvat galganta u prahu
1 češanj usitnjenog češnjaka (po želji)
350 g sezonskog povrća (npr. tikvice, komorač, crveni luk, grašak)
150 g ribanog sira po izboru (npr. blagi planinski sir ili ovčji sir)
Svježi peršin ili vlasac
Priprema
Razmutite kvasac s medom u mlakoj vodi. Pomiješajte pirovo brašno i sol i u to dodajte smjesu s kvascem i ulje te umijesite dok ne dobijete glatko tijesto. Pokrijte tijesto i ostavite da se diže oko 45-60 minuta. Ricottu ili kiselo vrhnje pomiješajte s uljem, začinima i češnjakom dok ne postane kremasto. Povrće narežite na tanke ploške ili ga naribajte. Tijesto razvaljajte na veličinu dva lima za pečenje ili dvije velike okrugle pizze, premažite začinjenim vrhnjem i pospite povrćem. Na kraju po tijestu rasporedite sir.
Pecite na 220°C 15-20 minuta, dok rubovi ne postanu zlatno smeđi. Pospite svježim začinskim biljem i poslužite toplo.
Za dušu – Iz Hildegardinog djela Liber vitae meritorum (Knjiga životnih zasluga)
U nastavku je zanimljiv Hildegardin prikaz dijaloga između depresije i sreće, kao i savjeti iz Sv. pisma kako izići iz stanja depresije. To stanje započinje samosažaljenjem, zabrinutošću i tugom koja prelazi u potištenost i može dovesti do depresije ako ne bdijemo nad našim mislima.
Ovaj par vrline i mane (grijeha) pripada 8. paru od ukupno 35 dijaloga između dobra i zla u čovjeku.
NESREĆA (lat. infelicitas) i BLAŽENSTVO (lat. beatitudo)
Nesreća
Ovaj je lik nalikovao gubavcu i imao je crnu kosu. Nije imao odjeću i pokrivao se velikim listovima nekih vrsta bilja te se udarao rukama u prsa. I govorio je:
Riječi nesreće
„Kakvu sreću imam osim suza? I kakav život imam osim boli? I kakvu ću pomoć dobiti osim smrti? I kakav ću odgovor dobiti osim uništenja? Jer neću imati ništa bolje.“
Odgovor blaženstva
“Ti si proždrljiva žudnja za kaznom i ne želiš ništa drugo. Boga treba zazivati, i njegovu dobrotu treba tražiti. Režeš sebe na komade jer se ne uzdaš u Boga. Ne tražiš ništa od Boga, zato ništa nećeš ni naći. A ja pak zazivam Boga i dobivam njegov odgovor, i molim ga i On mi u svojoj dobroti daje što želim. Kod njega tražim i kod njega nalazim. Ja sam radost puna strahopoštovanja, te sviram harfu pred Bogom, tako što mu predajem sva svoja djela. Radi dragocjene nade s kojom mu prilazim, sjedim u njegovu krilu. A ti se ne uzdaš u Boga i ne čezneš za njegovom milošću, zbog čega ti se događa svako zlo.“
Sv. Hildegarda kao da je tekst napisala za današnje vrijeme, i to prije deset minuta a ne prije 900. godina!
Iz neuroznanosti
Opasnost samosažaljenja je u tome što često ni ne uočavamo da smo upali u to stanje, ili to ne uočimo na vrijeme. A nakon što se sažalijevamo neko vrijeme, mi istreniramo mozak da traži ono što „ne valja“ ili što nam se ne sviđa. To radimo automatizirano, odnosno mozak je evolucijski programiran da traži opasnost i negativnost da bi zaštitio naš život; ako smo mu zadali da traži razloge za samosažaljenje, onda mozak sam po sebi pronalazi sve više razloga i dokaza da se trebamo sažalijevati. To čini pomoću retikularne formacije, tj. mreže neurona koja u stvarnosti pronalazi ono što smo mozgu zadali da traži. Tako se to zadano stanje sve više produbljuje. U ovom slučaju završava u depresiji. Vrlo lukava zamka Zloga – počneš s malo negativnosti, a završiš na puno.
Ono što je potrebno je hitno obraćenje koje će spriječiti da se stanje pogorša. Isus nas upozorava „Budni budite i molite, da ne upadnete u napast.“ (Lk 21,36)
Manje je poznato da pravoslavni vjernici ispovijedaju tugu kao grijeh. To je pametno i preporučljivo i za nas, jer time priznajemo svoju odgovornost da smo na to pristali, iako ponekad i nesvjesno, te nam po sv. ispovijedi Bog daje milost da nadvladamo ispovjeđeni grijeh.
Koraci da iziđemo iz ovog mraka, koji uključuju Sv. pismo, Hildegardine savjete i neuroznanost:
kretanje i lagano znojenje
boravak u prirodi
prehrana na bazi pira, voća i povrća. Kod depresije se prema Hildegardi ne smije postiti.
detoksikacija probavnog trakta kao „drugog mozga“. Provodi se pomoću mirisnog štrpca.
iskreno pokajanje za tu slabost i sklonost (grijeh), npr: „Isuse, od srca te molim da mi oprostiš samosažaljenje i potištenost, oprosti mi što se vežem na negativno.“
„Odlučujem gledati u tebe, Isuse, koji si rješenje svih problema. Nadoknadi mi ti svaki manjak sigurnosti i ljubavi. Tvoja je ljubav veća i jača od svega.“
„Odričem se samosažaljenja u ime Isusovo. Krvlju Kristovom vežem duha potištenosti, samosažaljenja i sve što me odvaja od Boga i Božje ljubavi.“ Prikazivati i sv. mise na tu nakanu, da Isus iskorijeni uzrok problema.
„Prihvaćam da se moram boriti. Prihvaćam sebe i svoj život.“
„Zahvaljujem ti, Isuse, za sva tvoja dobročinstva. Otvori mi oči za dobro koje imam. Uvedi me u slobodu djeteta Božjeg.“
„Duše Sveti, ispuni me svojom radošću, mirom i ljubavlju.“
I bonus savjet: Pazite da vam riječi budu dobre, tj. usmjerene na ono što želite, jer Sv. pismo kaže: „Smrt i život u vlasti su jezika; tko ga upotrijebi marljivo, uživat će plod njegov.“ Izr 18,21


