Još jedna manje poznata ljekovita i začinska biljka u Hildegardinom biljnom repertoaru je čubar (lat. Satureja hortensis), u narodu još poznat kao vrisak. Definitivno zaslužuje da ga bolje upoznamo, jer može vrlo učinkovito pomoći kod često prisutne nadutosti, a važno je sredstvo i protiv uloga, reume i Parkinsonove bolesti.
Kod Hildegarde konkretno piše: „Čovjek kojeg muče ulozi tako da njegovi udovi stalno drhte (Parkisonova bolest), neka samelje čubar u prah i u njega doda malo manje kumina u prahu od kadulje u prahu te neka to sve stavi u med. To neka često pojede nakon jela i bit će mu bolje.“
Kako je Hildegarda kod pripravaka navodila samo omjere a ne točnu količinu sastojaka, to su onda učinili dr. Hertzka i dr. Strehlow koji su otkrili njezine spise, pa su količine u ovom slučaju sljedeće:
50 g čubra
40 g kadulje
30 g kumina (lat. Cuminum cyminum)
Sastojke treba samljeti i dobro pomiješati te 1 čajnu žličicu tog praha staviti u 2 dcl čaja od komorača, u koji se doda 1 žlica meda. Napitak se pije jednom dnevno nakon jela. U nekim receptima još piše da treba dodati 30 kapi soka od sladića. Kura traje šest mjeseci do godinu i pol.
Protiv nadutosti se čubar koristi u jelima od mahuna ili graha, juhama, jelima od ribe i mesa (janjetina, jaretina), u umacima i salatama, popečcima s pirom i začinskim biljem. Svježe grančice i lišće treba kuhati 5-10 minuta s jelima kako bi otpustio svoju aromu.
Kod nadutosti, ali i kod bolova u crijevima postoji još jedan vrlo jednostavan i djelotvoran recept, a to je juha od bijelog graha, pri čemu se konzumira samo juha. Grah skuhati u osoljenoj vodi u koju smo dodali malo maslaca ili ulja. Kad je grah kuhan, procijediti i juhu konzumirati mlaku.
Za zdrave osobe juhu od graha možemo obogatiti na sljedeći način:
300 g suhog bijelog graha
3 žlice maslaca
1 glavica luka
1 češanj češnjaka
Povrtni temeljac
Sol, mješavina začina s piskavicom, čubar, muškatni oraščić, galgant, zubovac, majčina dušica, bosiljak, peršin
Grah namakati u vodi najmanje 12 sati, najbolje preko noći. Odliti vodu u kojoj se grah namakao i kuhati ga u povrtnom temeljcu 1,5-2 sata dok ne omekša. Oguliti luk, nasjeckati na kockice i pirjati na maslacu dok ne postane staklast. Preliti juhom od graha. Usitniti češnjak i dodati ga u jelo zajedno sa začinima i biljem. Pustiti da kratko prokuha, a zatim dodati grah. Poslužiti uz pirov kruh.
Drugi začini koji mogu bitno potaknuti stvaranje probavnih sokova i smanjiti/ukloniti nadutost, osobito kod konzumiranja grahorica su sjemenke komorača, kumin i galgant u prahu. Idealno je dodati i malo vinskog octa u kuhana jela. Ako ste na putu ili jedete u restoranu, vrlo su praktične tabletice galganta i komorača. Uzeti 2-3 tabletice nakon jela. One utječu još i na bolje raspoloženje, jačaju imunitet i osvježavaju dah.
O još jednom sredstvu za bolju probavu možete pročitati u mojoj prijašnjoj kolumni na linku.
Za dušu – Iz knjige Ozdravljenje tijela i duše
U sebi imamo sve što je potrebno da bismo djelovali
Životna snaga po pozitivnoj slici o sebi
Možemo li ovu rečenicu sv. Hildegarde bez pridržaja potvrditi na temelju svog iskustva? Nismo li toliko puta osjetili slabost i obeshrabrenost zbog neuspjeha? Kako često se osjećamo manje vrijedni, beskorisni i neupotrebljivi? I tko od nas nije nikada pomislio na to da su drugi sposobniji?
Razvijati samopouzdanje uz pomoć bližnjih
Sumnja u vlastite mogućnosti koči naš polet i može nas čak učiniti bolesnima.
Često se radi o uvjerenjima iz djetinjstva koja čitav život vučemo sa sobom i koje nismo ispravili. „Ti to ne možeš“, „Ti sve upropastiš“, „Tako si nespretan/na“, „Bolje da digneš ruke od toga“, „To ću ja bolje sam/a napraviti“. Kome su kao djetetu upućivane takve izjave, njemu će biti teško izgraditi povjerenje u vlastite snage. Samopouzdanje je motor koji pokreće razvitak slomljenih snaga. Koliko sam djece već upoznala koja su se osjećala sama kao „magarac“ ili „majmun“. Nisu se ni u što pouzdavala, postajala su zakočena ili agresivna, ništa nisu mogla učiniti i često su bila bolesna. Ona su u svom cjelokupnom razvoju zaostala i djelovala su bespomoćno. Tek kad im neki čovjek pokaže da su vrijedna ljubavi, kad iskaže povjerenje u njihove sposobnosti, počinju se razvijati. Postaju sposobna očitovati svoje misli i želje, razvijati dotad nepoznate interese i stupati s drugim ljudima u odnose bez straha. Djeca, kojima se pripisivala duhovna zaostalost, tražila su željno zadaće koje su tada s radošću rješavala.
Svako dijete, svaki odrastao čovjek treba čovjeka koji mu izlazi ususret s takvom ljubavlju, nešto mu povjerava i pomaže mu razviti uspavane snage.
Budući da nitko ne nalazi optimalne uvjete, nužno je da uvijek imamo pred očima da mi svoj životni temelj imamo u Bogu, koji nam kao Otac s majčinskom ljubavlju izlazi ususret, kao što kod Hildegarde uvijek ponovno čujemo: „Bog te hoće. Ali ti zatvaraš svoje oči. Ako si voljan pohrliti k Bogu, on će ti pomoći…“ i „Bog je tako stvorio čovjeka da može izvoditi sjajna djela koja zrače prema nebu.“ Kad Hildegarda govori o nebu prema kojem zrače naša djela, time ne misli da možemo svojim zemaljskim djelovanjem sakupljati zasluge za jedan kasniji život u nebu, nego time želi reći da sve što činimo ima duhovnu dimenziju: kraljevstvo Božje – mir, radost, ljubav, život – i da može izgrađivati ili pak služiti razaranju.
(Prof. Višnja Bartolović prevoditeljica je knjige “Hildegarda i hrana kao lijek” u nakladi “Verbuma” te svojim savjetima po načelima sv. Hildegarde pomaže ljudima u održavanju dobrog tjelesnog, mentalnog i duhovnog zdravlja.)
