DON DANTE & PONOĆNA PROPOVIJED: Pet kruhova, deset ljudi i trolovi s Facebooka – lakše je sjesti iza ekrana i čekati tuđu grešku nego stati pred žive ljude, ogoliti dušu i ponijeti tuđi križ

Živimo u svijetu koji je opčinjen količinom. Sve se šeće po tržnicama taštine: koliko lajkova imaš, koliko metara četvornih, koliko je ljudi stajalo na trgu, koliko te kartica prati… Ako nemaš stadion, kao da te nema. Najbolje me na ove misli potaknuo jedan dežurni trol s Facebooka – lik koji se do sada nikada nije oglasio ni jednom jedinom smislenom riječju, ali je jedva dočekao da podijeli svoju otrovnu poruku i likuje, jer je na promociji “Planine suza bogova” bilo „samo“ deset ljudi.
​Da se ne lažemo, pamtim dobro one koji bi danas dijelili lekcije o brojkama. Hitler je na svojim mitinzima imao stotine tisuća ljudi, vojske koje su koračale u besprijekornom stroju, ali u toj masi nije bilo ni kapi srca, ni kapi duše, samo hladna mehanizacija mržnje i propasti. Sila skuplja gomile, ali istina skuplja ljude.
​I baš tu, u toj maloj i posprdnoj konstataciji o deset ljudi, sudaraju se ljudska pakost i sveto Evanđelje o umnožavanju kruha. Gledamo Isusa pred silnim mnoštvom. Učenici gledaju na brojke, hvataju se za glavu i govore da imaju samo pet ječmenih kruhova i dvije ribe – baš kao ovi naši kućni kritičari koji s visoka pitaju: „Što je to, samo desetero duša?“
​Učenici vide oskudicu i računaju hladnom, ljudskom matematikom. Ali Isus ne mjeri svijet kalkulatorom. On uzima tih nekoliko malih, odbačenih komada, zahvaljuje i – dijeli. I tih desetero ljudi, kao i ono mnoštvo u pustinji, ne prejeda se iz bahatosti, nego se nasiti.
​Jer Božja matematika i ljudska pakost nikada nisu bile u istoj rečenici. Trolovi i brojači gledaju kvantitetu, a Bog gleda sadržaj. Dođeš u grad, staneš pred desetero ljudi koji su došli otvorena srca, koji te gledaju u oči i s tobom dišu svaku riječ – i onda ti s distance netko tko nikad u životu nije ni pomaknuo kamen s mjesta dobaci otrovnu poruku.
​Pa hvala Bogu da ih je bilo deset, a ne tisuću nezainteresiranih prolaznika! Jer tih deset ljudi koji s tobom nose tu Božju i pjesničku bol vrijedi više nego stadion bezličnih duša koje traže samo cirkus i buku. S njima se ne gradi statistika za političke kampanje, s njima se gradi vječnost. Isus je na gori imao dvanaestoricu, pa se jedan na kraju prodao, ali su ostali promijenili svijet jer su imali srce.
​Lakše je sjediti iza ekrana, čekati tuđu grešku i smijati se malim brojevima nego stati pred žive ljude, ogoliti vlastitu dušu i ponijeti tuđi križ. Lako je brojati glave onima koji stvaraju, kad sam nikada nisi stvorio ni kruha ni pjesme.