Zanimljivo je kako je propovijed mons. Dražena Kutleše s Groblja mira u Bilima iznad Mostara, s obilježavanja Europskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih režima, posve ignorirana u javnosti. Ljetne vrućine i godišnji odmori bili bi prebanalan razlog za nezainteresiranost medija, pa bi se prije moglo kazati da je mons. Kutleša preduboko dirnuo u bolne rane hrvatske stvarnosti o kojima vlada svojevrsna javna omerta političkih elita i medija. Razlog? Pa zato što se uz nacističke i fašističke zločine spominju i oni komunistički.
On je prošle je godine, na isti dan, propovijedao iznad jame Jazovka, na pogrebu 814 ekshumiranih žrtava, govoreći uime žrtve. Kazao je tada upravo to da su „i fašizam, i nacizam, i komunizam bili su zločinački sustavi, plodovi bezbožnih ideologija koje su prezrele Boga i gazile čovjeka. No, postoji razlika. Fašizam i nacizam osuđeni su pred poviješću, a njihovi su zločinci barem djelomično procesuirani i kažnjeni. Ali komunizam, iako je ubrao najviše ljudskih života, naših života, nikada nije službeno osuđen, a njegovi počinitelji nikada nisu odgovarali.“
I dok su u Jazovki kao tragovi komunističkih zločina pronađene kosti nevinih žrtava, na Groblju mira u Bilima nalaze se tisuće križeva s imenima i datumima, ali ispod tih križeva nema tijela. „Kosti su negdje drugdje. U nekoj jami. U nekoj škrapi ovoga krškog tla. Na dnu neke rijeke. U tami kojoj sunce još nije pronašlo put. Jazovka: kosti bez imena. Groblje mira: imena bez kostiju. Dvije strane iste tragedije. Dva lica iste nepravde. Jedan narod razapet između jame koja skriva njegove mrtve i križa koji ih još uvijek čeka. To je bolna, ali istinita slika stradanja hrvatskoga naroda“, veli mons. Kutleša, otvoreno govoreći kako je komunistička vlast dobro znala što radi te da nije slučajno skrila grobove, jer grob je moćan kao „povlašteno mjesto na kojemu živi razgovaraju s mrtvima. Gdje djeca uče tko su i odakle dolaze. Gdje se narod sjeća. I zato su grobove skrili, da ne ubiju samo tijelo, nego i sjećanje. Da ubiju ne samo jednoga čovjeka, nego cijeli narod koji bi mogao iz toga groba crpiti snagu i u tomu grobu prepoznati sebe“.
Mons. Kutleša kazao je kako je nacistički je režim dočekao Nürnberški proces i Europa je stala pred stratišta nacizma i fašizma i rekla – ovo se ne smije ponoviti. „Zločinci i zločinački režimi su osuđeni. Odgovornost je utvrđena. Zabrana je zapisana u zakone i udžbenike. I to je dobro. To je pravda. To je civilizacija. Ali nad petokrakom na našim prostorima – grobna tišina. Nema osuđenih počinitelja zločina. Nema stvarne i dosljedne osude komunističkih zločina. Nema pravde za žrtve“, rekao je mons. Kutleša, dodajući kako nijedna ideologija koja čovjeku oduzima ime, dostojanstvo i pravo na grob
ne može biti temelj pravednoga društva. Odnosno, počinitelji zločina ne samo da nisu odgovarali, nego su „dočekali su mirovine, primali su odlikovanja, ulice koje nose njihova imena još uvijek postoje i još uvijek ima onih koji negiraju povijesne događaje, koji kosti u jamama zovu ‘nužnim gubicima rata’ i koji kažu: ‘Nemojte kopati po prošlosti.“
Zagrebački nadbiskup poručio je odgovornima u društvu da sustavno istraživanje grobišta nije politička agenda, nego civilizacijska obveza tj. obveza prema mrtvima koji čekaju i prema živima koji tuguju. „Država može biti vjerodostojna samo onda kada s jednakim poštovanjem pristupa svim nevinim žrtvama totalitarnih režima i kada prema svima primjenjuje ista moralna mjerila“, veli mons. Kutleša i bio je to očito tvrd govor koji nisu svi mogli probaviti, pa ga valja ponoviti i na ovome mjestu kako se barem riječi, kao i nevine žrtve, ne bi kolektivno zaboravile.
