O ruži (lat. Rosa centifolia), kraljici cvijeća, Hildegarda ima jako dobro mišljenje. Ne samo da je ljekovita za tijelo, nego i za psihu. Koristi se za oči, kožu, kod grčeva i reume te protiv srditosti. O primjeni ruže za zdravlje očiju Hildegarda konkretno daje sljedeći vrlo jednostavan recept: „Ruža je hladna i ta hladnoća u sebi ima korisnu ravnotežu. Čovjek kojeg bole oči i ima zamagljen vid, neka ujutro ili kad je dan već svanuo, stavi na svoje oči list ruže. On će iz njih izvući loše sokove i razbistriti ih.“
Slično se list ruže može primijeniti i kod čireva a Hildegardin tekst glasi: „Tko na svome tijelu ima čireve, neka na njih stavi lišće ruže i ono će iz njih izvući gnoj.“
Sljedeća primjena ruže je za psihičko i duhovno zdravlje kod osoba koje ne mogu kontrolirati ili teško kontroliraju srdžbu: „Tko je sklon bijesu, neka uzme ružu i manje kadulje, te izmrvi u prah. U onom trenutku kad bijes u njemu raste, neka prah stavi pred svoje nosnice. Naime, kadulja umiruje, a ruža razveseljava.“
Tom sredstvu možemo dakle pribjeći i kad smo tužni, jer su tuga i srdžba povezani. Ruža i kadulja se u tu svrhu mogu pripremiti i kao ulje, s istim djelovanjem.
Kod grčeva i reume ruža se koristi u obliku kreme na sljedeći način: „Može se uzeti ružu, upola toliko kadulje, dodati svježe neosoljene masti i to sve zajedno kuhati u vodi tako da od toga nastane krema. Mjesto gdje čovjeka muči grč ili reuma, neka namaže tom kremom i bit će mu bolje.“
Ruža poboljšava sva ljekovita sredstva, jer Hildegarda navodi: „Ruža je dobra za napitke, ljekovite masti i sve lijekove, ako im se doda. Oni su toliko bolji, ako im se doda makar malo ruže. To je zbog njezinih dobrih snaga, kao što je gore rečeno.“
Za dušu – Iz knjige Ozdravljenje tijela i duše
Sebi samom oprostiti
Turobno osnovno raspoloženje „u čovjeku izaziva neraspoloženost, otvrdnuće i prkos te pritišće dušu ako joj milost Božja hitro ne pritekne u pomoć i oslobodi je. Ako ovim osjećajima dođu ususret protivštine, čovjek često mržnjom postaje uvučen u daljnje smrtonosne strasti; one ubijaju dušu i dovode do velikog razaranja i propasti.“
Ovdje Hildegarda daje dramatičan prikaz o tome kako životne protivštine mogu čovjeka učiniti tjelesno i duševno bolesnim. Radi se o razornim osjećajima bijesa, gnjeva i mržnje koji čovjeka paraliziraju. Hildegarda čak govori o „ubijanju“ i „smrtonosnim strastima“.
Nerijetko ljudi usmjeravaju destruktivne osjećaje prema samima sebi i bijesni su na sebe. U tom slučaju čovjek treba sam sebi oprostiti da bi ozdravio. Destruktivna nastrojenost čini čovjeka bolesnim i sprječava ga u tome da se razvije onako kako bi to trebao odgovarajući svom vječnom određenju.
Spoznaja o sebi i svojim osjećajima prvi je korak prema ozdravljenju.
(Prof. Višnja Bartolović prevoditeljica je knjige “Hildegarda i hrana kao lijek” u nakladi “Verbuma” te svojim savjetima po načelima sv. Hildegarde pomaže ljudima u održavanju dobrog tjelesnog, mentalnog i duhovnog zdravlja.)
