Još jedno korisno povrće iz Božjeg vrta je rotkva (lat. Raphanus sativus); čak je ljekovita, no ne za svakoga! Mogu se jesti sve njezine inačice: rotkvica, crna rotkva, bijela rotkva (daikon) i dr. Obiluje vitaminima, osobito vitaminom C i B9 te mineralima natrijem, kalijem i spojevima sumpora.
Sv. Hildegarda o rotkvi piše sljedeće: „Rotkva je topla. Nakon što se iskopa, treba ju staviti pod zemlju na vlažno mjesto i tako ostaviti zakopanu dva ili tri dana, kako bi se ublažilo njezino zelenilo i tako postala boljom za jelo. Ako se jede, pročišćava mozak i smanjuje loše sokove utrobe svojom dobrom toplinom i ljekovitim sokom.“
Evo za koga je rotkva osobito dobra a za koga ne: „Ako snažan i debeo čovjek jede rotkvu, ona mu koristi i čisti ga iznutra. Bolesnom i mršavom čovjeku škodi. Ako bi ju bolestan čovjek želio jesti, neka ju prije osuši nad užarenim kamenom i smrvi u prah. Tom prahu neka doda pročišćenu ili suhu sol i sjeme komorača. Neka to jede s kruhom i očistit će iznutra njegovu nečistoću i ojačati ga.“
Suha sol znači da smo sol prepekli na tavi, bez ikakvih dodataka. Općenito je korisno tako obraditi sol prije korištenja. Po Hildegardi je zdravija kamena nego morska sol.
Još jedna upotreba rotkve je kod sluzavosti, koja je osobito česta u zimsko vrijeme: „Tko u sebi ima jako mnogo sluzi, neka samelje rotkvu, skuha med s vinom i u to ubaci taj prah. Neka to pije umjereno ohlađeno bilo natašte bilo nakon jela. Taj prah će ga očistiti od sluzi, a med će spriječiti da postane mršav. Smatra se da jedenje rotkve izbacuje loše sokove i smrad iz čovjeka. Tko jede rotkvu, neka potom pojede galganta, pa će on ublažiti neugodan zadah i tako neće naškoditi čovjeku.“
Rotkva se može jesti i sirova, najbolje s malo sjemenki komorača u prahu ili galgantom u prahu, da ne bi uzrokovala previše nadutosti.
S obzirom da rotkva čisti od sluzi, u narodu je rasprostranjen recept s rotkvom protiv kašlja. U tu svrhu služi i šećer od šećerne trske ako ga dobro zagrijemo i osušimo na jakom suncu ili kamenoj ploči, oko sat vremena. Takav šećer i sam po sebi rastvara i uklanja sluz i upale dišnih putova.
Sirup od crne rotkve protiv kašlja
1 veća crna rotkva
med ili šećer od šećerne trske (idealno je ako ga pripremimo na gore opisan način)
Operite i osušite crnu rotkvu. Odrežite vrh i izdubite otvor u sredini.
U izdubljeni dio ulijte 2–3 žlice kvalitetnog meda ili usipajte 2-3 žlice šećera
Poklopite i ostavite na sobnoj temperaturi 6–12 sati (ili preko noći). Med/šećer će izvlačiti sok iz rotkve i stvoriti sirup.
Uzimati 1–2 čajne žličice sirupa po potrebi, do 3–4 puta dnevno. Čuvati u hladnjaku 3–5 dana.
Salata s rotkvicama
250 g rotkvica
1 mladi luk
1 salata glavatica
svježi vlasac, peršin, bosiljak
Preljev
3 žlice vinskog octa ili bijelog octa aceto balsamico
sol
1 žličica meda
4 žlice suncokretovog hladno prešanog ulja
½ žličice galganta u prahu
½ žličice komorača u prahu
Priprema
Salatu, rotkvice i začinsko bilje operite te usitnite. Posipajte solju, octom i uljem te temeljito promiješajte. Ostavite da odstoji 20-30 minuta. Poslužite s pirovim kruhom.
U salatu možete dodati sjemenke bundeve ili suncokreta, orase, sir ili kuhani slanutak.
Za dušu – Iz knjige Ozdravljenje tijela i duše
Prihvatiti i paziti na svoje tijelo
Daljnji važni vidik odnosa tijela i duše kod Hildegarde je pozitivan stav prema svom tijelu, što za jednu kršćansku mističarku nipošto nije samo po sebi razumljivo. „Duša voli svoje tijelo i drži ga za lijepu odjeću i radostan ukras.“
Tako je tijelo odjeća ili haljina duše.
Kod Hildegarde ne nalazimo nikakav podcjenjivački ili dualistički stav prema tijelu, koje se sve do danas može naći kod nekih kršćanskih teologa, koji tijelo često smatraju „tamnicom duše“.
Kod Hildegarde su duša i tijelo najuže uzajamno povezani u partnerskom pridruživanju. Jedno ne može biti bez drugoga. To ide tako daleko da duša nakon tjelesne smrti čovjeka sa čežnjom čeka na to da opet bude s njim sjedinjena u nebeskom Jeruzalemu.
Prema Hildegardi duša svojom zelenom (životnom) snagom prožima meka tkiva tijela isto tako kao i jake kosti i žile. Svetica koristi sliku kruha koji se peče kako bi opisala kako vatrena snaga i gorući žar duše čini savršenom djelatnost tijela: „Duša razdjeljuje sok hrane na pravilan način u čitav organizam i izlučuje ono što je suvišno. Tako duša drži svoje tijelo s puno ljubavi, kako to treba biti i između muškarca i žene, koje veza ljubavi nerazdvojno drži zajedno.“
Hildegarda je u jednoj viziji vidjela kako je čovjeku bilo namijenjeno prekrasno, svjetleće tijelo koje je padom u udaljenost od Boga bilo presvučeno sivom kožom, i s njime čitav svemir. Ona čuje kako se jedna duša žali: „Gdje sam ja stranac? U sjeni smrti. I na kojem putu to lutam? Na putu zablude. I koju utjehu posjedujem? Utjehu hodočasnika u tuđini. Trebala sam imati šator ukrašen s pet zvijezda koje sjaje jasnije od sunca i zvijezda, jer u tome nisu trebali svijetliti sunce na zalazu i zvijezde koje blijede, nego slava anđela. Topaz je trebao biti njegov temelj i samo drago kamenje činiti njegove zidove; njegove stepenice su trebale biti optočene kristalom i njegov pod zlatom. Trebala sam naime biti pratilja anđela, jer sam ja živi životni dah koji je Bog odaslao u suhu glinu. Stoga sam trebala Boga poznavati i njega gledati. Ali jao!… moja je odjeća sva poderana. I tako protjerana iz svoje baštine bila sam odvedena na jedno strano mjesto koje je lišeno svake ljepote i dostojanstva…“
