Obilježavanje druge obljetnice dolaska relikvija sv. Šarbela u Križevce prošloga vikenda neće ostati zapamćeno samo po velikom odazivu vjernika i promoviranju Križevaca u novo duhovno središte u našoj zemlji, nego i zbog uloge koju je u svemu imala Križevačka eparhija. Odnosno, pažnje koju je Grkokatolička crkva u Hrvatskoj u nekom novom svjetlu svrnula na sebe i ponovno ukazala na bogatstvo katoličke baštine, tj. činjenicu da Katolička crkva, baš poput čovjeka, diše s oba svoja „plućna krila“, onim zapadnim i onim istočnim.
Zanimljivo je kako se preispitivanje našeg vlastitog (rimo)katolištva dogodilo po jednom libanonskom svecu, sv. Šarbelu Makhlufu, koji također dolazi s katoličkog istoga, ali iz jedne od mnogobrojnijih crkava na Istoku, koja ima oko 3,5 milijuna vjernika, od kojih mnogi žive diljem svijeta, a ne samo u Libanonu. Križevačka biskupija, za usporedbu, ima oko 23.000 vjernika. No bio je dovoljan posjet koordinatora Katoličke karizmatske obnove u Hrvatskoj, Nike Rončevića svetištu sv. Šarbela u Anayi u Libanonu da se maroniti i grkokatolici snažno povežu. Naime, Rončević je u molitvi dobio poticaj zamoliti za relikviju sv. Šarbela kako bi je odnio u Hrvatsku na trajno štovanje. No kako se relikvije prvoga reda inače ne dijele šakom i kapom, njegov prijedlog prvo je iznenadio maronite, da bi mu kazali kako to ne ide bez molbe hrvatskog biskupa. Kontaktirao je odmah križevačkog vladiku mons. Milana Stipića, koji je bez oklijevanja prihvatio prijedlog, ovjerio molbu svoji biskupskim grbom i eto nam sv. Šarbela u Hrvatskoj. Ne samo kako bi zagovarao iz Križevaca i kod nas činio čudesa po kojima je poznat, nego kako bi preko grkokatolika još snažnije povezao oba „plućna krila“ Katoličke crkve.
Naime, uz Rimokatoličku (Latinsku) crkvu postoje još 23 istočne katoličke crkve, koje imaju različitu liturgiju, kanonsko pravo, vlastite crkvene strukture i hijerarhije, ali im je svima zajedničko da su u punom jedinstvu sa Svetom stolicom i papom. Podijeljene su u pet velikih liturgijskih tradicija, pa aleksandrijskoj tradiciji pripadaju Koptska katolička Crkva (Egipat), Etiopska katolička Crkva (Etiopija) i Eritrejska katolička Crkva (Eritreja). Antiohijsku tradiciju čine spomenuta Maronitska Crkva (Libanon), Sirijska katolička Crkva i Sirijska-malankarska katolička Crkva (Kerala u Indiji), istočnosirijsku/kaldejsku tradiciju tvore Kaldejska katolička Crkva (Irak) te Sirijsko-malabarska katolička Crkva (Indija) dok armenskoj tradiciji pripada Armenska katolička Crkva. U Bizantskoj tradiciji najviše je različitih Crkava i to su Albanska grkokatolička Crkva, Bjeloruska grkokatolička Crkva, Bugarska grkokatolička Crkva, Italo-albanska / Bizantska katolička Crkva u Italiji, Grkokatolička Crkva Hrvatske (kao i u BiH i Srbiji), Grčka bizantska katolička Crkva, Mađarska grkokatolička Crkva, Makedonska katolička Crkva, Melkitska grkokatolička Crkva, Rumunjska grkokatolička Crkva, Ruska grkokatolička Crkva, Rusinska grkokatolička Crkva, Slovačka grkokatolička Crkva i Ukrajinska grkokatolička Crkva.
Čitav taj niz istočnih katoličkih crkava dobro je imati ovako pred očima kako bi se u cijelosti doživjela punina i bogatstvo katoličke univerzalnosti u svijetu, čak i uz različitost obreda, jezika i običaja. Upravo stoga i dolazak sv. Šarbela, u do jučer nedovoljno zamijećene Križevce, treba biti putokaz ne samo prema čudima kojima obiluje njegov lik, nego i prema našim grkokatolicima. Tj. prema okrilju Križevačke eparhije u kojemu je očigledno tako dobrodošao, pa se već nakon dvije godine vide bogati duhovni plodovi. Koji će, prema svemu sudeći, na zadovoljstvo i rimokatolika i grkokatolika, rasti i dalje iz godine u godinu.
