OČIMA PSIHOLOGA I TEOLOGA: Pametnije je vjerovati nego ne vjerovati – kako probuditi vjernika koji spava u nama?

Suprotnost vjeri nije toliko nevjera, nego strah. Strah je primarna emocija koja se aktivira kad se čovjek nađe pred zastrašujućom situacijom kojoj nije dorastao.

Autor: P. Mijo Nikić
event 18.10.2026.
Photo: Tomislav Miletic/Pixsell

Vjera je dragocjeno blago koje nam je Bog povjerio, ona je kao mala upaljena svjetiljka koja pokazuje put u mrkloj noći. Bez toga svjetla vjere čovjek bi se stvarno izgubio na svojem životnom putovanju. Vjera osmišljava naš život. Ona nam pokazuje istinske vrijednosti za koje se isplati živjeti. Sveto pismo kaže da se bez vjere ne može spasiti, a budući da Bog želi da se svi ljudi spase, očito je da on svima daje milost vjere. Pa ako u čovjeku ipak prevlada nevjernik, očito je da je sam čovjek odgovoran za svoju nevjeru. Važno je znati i prihvatiti istinu da vjera daje dostojanstvo ljudskoj osobi. Drugim riječima, vjerom čovjek aktivira u sebi čudesnu Božju moć i silu. Svojom vjerom čovjek participira ili sudjeluje u Božjoj svemoći.

U nama drijema ili spava veliki vjernik

Važno je također povjerovati u istinu da, uz milost Božju, svi možemo biti veliki vjernici. U svima nama drijema ili možda spava veliki vjernik. Treba ga samo probuditi. Čudesa će se i u našem životu događati ako u sebi probudimo velikog vjernika koji spava. Pitanje je sada kako ga probuditi, kako aktivirati u sebi vjeru koja čudesa stvara.

Najprije treba prihvatiti istinu da u dubinama našeg bića već postoji zrno vjere, koje čeka da iznikne i donese plod. Zatim treba svim srcem že­ljeti biti veliki vjernik. A ako je naša želja iskrena i jaka, ona će nas poticati na molitvu. Molitva hrani i jača našu vjeru. Ovdje nam mnogo svjetla može donijeti primjer funkcioniranja raznih uređaja s kojima se svakodnevno susrećemo. Uzmimo primjerice mobitel koji nakon određenog vremena treba napuniti strujom da bi mogao dobro funkcionirati. Nešto slično, samo na drugoj, duhovnoj razini događa se s molitvom koja puni akumulatore naše vjere. Tko redovito i pobožno moli, taj ne može postati nevjernik. Njegova molitva hrani i jača njegovu vjeru. Osim molitve, ima još jedna stvarnost koja još više jača našu vjeru. To je euharistija. Sveta pričest primljena čistim srcem jača našu vjeru.

Vjerovati znači gledati na svijet Božjim očima

Govoreći o vjeri, ne možemo mimoići ono važno pitanje koje glasi – što znači vjerovati? Na to pitanje imamo mnogo odgovora. Meni se jedan odgovor čini posebno vrijednim i dragim. On kaže da vjerovati znači gledati na svijet i stvarnost Božjim očima. To znači sve promatrati i prosuđivati iz Božje perspektive. To je jedini ispravni način gledanja stvarnosti. U toj perspektivi nema straha ni tjeskobe. Bogu, naime, ništa nije nemoguće. Kad u sebi aktiviramo vjeru, onda se uzdižemo na onaj vrhunac odakle, slikovito rečeno, Bog gleda svijet. Budući da Bogu ništa nije nemoguće, onda i onomu koji istinski vjeruje ništa nije nemoguće. Nije ovdje riječ o naivnom optimizmu New Agea koji u čovjeku vidi svemoćno božansko biće, nego je ovdje riječ o vjeri koja sudjeluje u Božjoj svemoći. Sve je moguće onomu koji vjeruje, kaže Isus.

Napomenimo ovdje još jednu istinu o vjeri, a to je da suprotnost vjeri, nije toliko nevjera, nego strah. Strah je primarna emocija koja se aktivira kad se čovjek nađe pred zastrašujućom situacijom kojoj nije dorastao. Psihotraume nastaju kao posljedica doživljenih i za život opasnih situacija pred kojima se čovjek osjećao bespomoćnim. Istinski vjernik ne postaje žrtva posttraumatskoga stresnog poremećaja jer mu njegova vjera daje snagu da se ni pred kojom zastrašujućom situacijom ne osjeća bespomoćnim. U našoj se vjeri aktivira Božja svemoć. Pa čak i pred smrtnom opasnošću, koja je inače prvorazredna psihotrauma, vjernik se ne treba osjećati bespomoćnim, jer je Isus u kojega vjerujemo nadvladao smrt i svima javio: tko vjeruje u mene, živjet će ako i umre.

Imajući na pameti ove dobrobiti koje nam vjera pruža, nije teško s filozofom i učenjakom Pascalom zaključiti da je mnogo pametnije vjerovati nego ne vjerovati. Istinska vjera, nakon smrti, vodi nas u život vječni. Ali također i u ovom zemaljskom životu vjera najviše pomaže čovjeku da osmisli svoj život, da ukloni ili barem ublaži strah pred smrću, da čovjeka oslobodi od osjećaja bespomoćnosti i tako ga očuva od mogućih psihotrauma. U tom smislu, sveti Ivan je doista imao pravo kad je u svojoj poslanici napisao da je sila koja pobjeđuje svijet – vjera naša.

Pročitaj više

Crkva je ipak u stoljeće i pol od vlastite giljotine stigla do toga da gorljivo traži zaustavljanje tuđih pogubljenja.

SJEĆANJA JEDNOG DOMINIKANCA

Kao svećenik naučio sam da čovjeku koji trpi ne treba odmah popravljati svaku rečenicu koju izgovori. Ponekad treba najprije pokušati čuti ono što se nalazi ispod nje.

Vlč. Željko Lovrić ne smije biti prva žrtva teologije ruba koju promovira. Treba ga zaštititi i Crkva i policija.