DOPISNIŠTVO KAPTOL

Gospodski pristojnu čestitku mons. Kutleše predsjedniku Milanoviću trebalo je pažljivije iščitati

Da čuđenja u hrvatskom javnom prostoru nikad ne nedostaje, pokazala je i čestitka mons. Dražena Kutleše ponovno izabranom predsjedniku Zoranu Milanoviću. Naime, nakon što je dan nakon izbora predsjednik HBK poslao čestitku predsjedniku Milanoviću, uslijedila je bujica nekritičkih pohvala i još nekritičkijih napada na mons. Kutlešu. Lijevi su ga mediji slavili kao svojevrsnog „novog Bozanića“…

Autor: Darko Pavičić
event 23.01.2025.
Photo: Sanjin Strukic/Pixsell

Da čuđenja u hrvatskom javnom prostoru nikad ne nedostaje, pokazala je i čestitka mons. Dražena Kutleše ponovno izabranom predsjedniku Zoranu Milanoviću. Naime, nakon što je dan nakon izbora predsjednik HBK poslao čestitku predsjedniku Milanoviću, uslijedila je bujica nekritičkih pohvala i još nekritičkijih napada na mons. Kutlešu. Lijevi su ga mediji slavili kao svojevrsnog „novog Bozanića“ iz 1997. i povlačili paralelu sa sintagmom o „grijehu stuktura“, a desni su ga razapinjali da se snishodljivo dodvorava predsjedniku države koji s prezirom gleda na Crkvu. Istina je, kao i uvijek, negdje u sredini.

Prvo, mons. Kutleša već se sljedećeg dana oglasio čestitkom, što se nije dogodilo s crkvenog vrha kad je Milanović prvi put izabran za predsjednika. Za one kraćega pamćenja dobro je napomenuti da se tada tinta sušila čak tri dana na čestitci predsjednika HBK, koji je tada jedini, uz mons. Matu Uzinića čestitao Milanoviću. Za razliku od njegove prethodnice Kolinde Grabar Kitarović, kojoj su čestitke bile upućene već prvoga dana, a u potpisu je bilo daleko više biskupa. Iz toga se tada mogao iščitati ondašnji stav crkvenog vrha, tj. svojevrsna nevoljkost rezultatima izbora, koju je ovoga puta mons. Kutleša gospodski prebrodio i uputio pristojnu i sadržajnu poruku hrvatskom predsjedniku. Nimalo snishodljivu i ulizivačku, nego posve suprotno.

Kutleša, naime, na početku kaže kako je Milanovićev „životni i profesionalni put obilježen istaknutim i odgovornim služenjem na najvišim razinama javnog i političkog djelovanja, često suočenim s brojnim izazovima“. Zar nije bilo tako, tj. zar nije Milanović pred sobom i oko sebe imao brojne izazove, na koje je često odgovarao u svojem rabijatnom stilu, pa mu zagrebački nadbiskup u nastavku čestitke želi poručiti da na početku drugog mandata u njega zakorači „s obnovljenom snagom koristeći svoje dosadašnje iskustvo za donošenje mudrih i pravednih odluka na dobrobit hrvatskog naroda“. Kutleša, dakle, traži od Milanovića da obnovi svoju snagu, a ne da koristi staru „štemersku“ silu, jer je to potrebno za donošenje mudrih i pravednih odluka za dobro cijeloga naroda. Zašto? Pa zato jer, kako veli zagrebački nadbiskup, današnji je svijet „obilježen složenim geopolitičkim, gospodarskim i društvenim dinamikama, postavlja pred Republiku Hrvatsku niz posebnih izazova“. „Upravo u takvom kontekstu, vjerodostojna politika trebala bi služiti kao orijentir usmjeravajući prema putu istine, pravednosti i općeg dobra“, nastavlja i nedvojbeno očekuje od Milanovića da ne bude u budućnosti točka razdora kao što je to bio ignorirajući Ustav prije parlamentarnih izbora, zbog čega se našao i na meti Komisije Iustitia et Pax HBK. Pritom mu navodi kako smo svi „pozvaniživjeti kao dostojni građani svjedočeći poštenje u svakodnevnom životu“ i dodajući kako imamo posebno pravo to zahtijevati od svojih političkih vođa, koje trebaju biti osobe s osobnim integritetom i odgovornošću za javnu politiku. Tj, sve ono što je Milanović u svojem prošlom mandatu vrlo često dovodio u pitanje.

„Biti dobar državnik ozbiljna je i zahtjevna zadaća koja traži razvijanje karaktera spremnog reći ‘da’ onome što koristi našoj domovini i ‘ne’ onome što joj šteti. Potrebna je i mudrost da bismo prepoznali razliku između dobra i zla te odabrali ispravan put“, u najboljoj vjeri upućuje mons. Kutleša novog/starog predsjednika, zacijelo misleći na sve one nemudre i krive putove koje je Milanović izabirao u svojem prvom mandatu.

Stoga je gospodski pristojnu čestitku Kaptola Pantovčaku samo trebalo pažljivo iščitati. Bez lijevih ili desnih strasti, svejedno.

Pročitaj više

Za dobivanje potpunih oprosta, Crkva je postavila neke uvjete. Tri su glavna odnosno uobičajena uvjeta: sakramentalna ispovijed, sveta pričest, molitva na nakanu Svetog Oca, da izvršimo propisano djelo, uz koje je vezan potpuni oprost (djelo pobožnosti, djelo milosrđa ili djelo pokore; propisano djelo je vezano uz pobožni posjet crkvi ili oratoriju za vrijeme kojega se izmoli npr. Očenaš i Vjerovanje, ukoliko se drukčije ne propiše) te da nismo neuredno navezani na nijedan, pa ni laki grijeh.

Porcijunkula je drugi naziv za malu crkvicu Gospe od Anđela koja je oko dva km udaljena od središta Asiza. Za nju se kaže da je kolijevka franjevačkog reda. Za redovnika franjevca, od svih ostalih franjevačkih mjesta, ona je najznačajnija. Zašto? Tu je crkvicu Franjo popravljao; u njoj je čuo evanđelje koje ga je radikalno promijenilo;…

Već više od desetljeća moguće je zakonski zanijekati biološku stvarnost i legalizirati osobnu istinu. Kao da tek sada shvaćamo što smo dopustili – zakon je na taj način afirmirao ideju da osoba može biti zarobljena u krivom tijelu. Ali kako si se našao u krivome tijelu? I tko je Taj koji bi ti ga greškom dodijelio?