Kad je nadbiskup zagrebački mons. Dražen Kutleša odlučio jubilejsku godinu otvoriti prenošenjem relikvija bl. kardinala Alojzija Stepinca iz katedrale u Bogoslužni prostor na Kaptol 28, taj njegov potez i kler i vjernici dočekali su s oduševljenjem. Budući da je katedrala u obnovi, nije se moglo pristupiti Stepinčevu grobu, koji je oduvijek bio mjesto molitve i pohoda brojnih vjernika. Neki su čak, dok nije prenesen u susjedni Bogoslužni prostor, znali zastati na kaptolskom trgu ispred katedrale i kroz građevinsku ogradu ostati u molitvi popularnom hrvatskom blaženiku.
Uz relikvije kardinala Stepinca, Zagrebačka katedrala bila je prije potresa i mjesto molitve kardinalu Franji Kuhariću, čiji se portret i svijeća nalazio nedaleko Stepinčeva sarkofaga, pa su se mnogi vjernici zagovarali i njemu, jer je umro na glasu svetosti. Što je potvrđeno i lani u svibnju, kad je Vatikan dao „zeleno svjetlo“ za početak kauze za njegovu beatifikaciju.
Kardinal Kuharić svoje je pastirsko i javno, pa ako hoćete i političko djelovanje, gradio upravo na Stepinčevoj crkvi. Tako da je njegovo poslanje izravan nastavak na ono što se sintagmom naziva „Stepinčeva crkva“. Ne stoga što bi to bila neka posebna, izdvojena ili „autokefalna“ crkva od univerzalne Katoličke crkve, nego zato što je Stepinčev otpor prema nacistima i komunistima obilježio ne samo eru njegova života, nego i desetljeća koja su uslijedila nakon njegove smrti. Na Stepinčevoj čvrstoći vjere i moralnim načelima kardinal Kuharić nastavio je izgrađivati tu „Stepinčevu crkvu“, u koju su vjernici, zahvaljujući upravo Stepinčevu nasljedniku Kuhariću imali golemo povjerenje i pronalazili snagu i utjehu u olovnim komunističkim vremenima.
Sam kardinal Kuharić rado je koristio izraz „Stepinčeva Crkva“, kojom je, zapravo, Stepinca etiketirao njegov tužitelj na suđenju. „Kada jedan komunist kaže da smo Stepinčeva Crkva, to je čast, to znači da smo vjerna Crkva Isusu Kristu, kao što je i on bio vjeran“, objasnio je kardinal Kuharić na Stepinčevo 1981. A Kuharićev je mandat na naslijeđenoj Stepinčevoj katedri zagrebačkog nadbiskupa doista bio u znaku te Kristove, vjerne i nepokolebljive, Stepinčeve Crkve.
Sljedeći tjedan, 11. ožujka, obilježit će se 23. obljetnica smrti kardinala Franje Kuharića. Najavljeno je već misno slavlje u Bogoslužnom prostoru kardinala Alojzija Stepinca, koje će u 18 sati predvoditi mons. Dražen Kutleša. Koji, kao što je poznato, često u svojim propovijedima citira i jednog i drugog kardinala, naslanjajući očigledno i svoj mandat na načela svojih predšasnika. Pa se stoga možemo zapitati ne bi li se i sjećanje na kardinala Kuharića tim povodom moglo preseliti iz katedrale u obližnji Bogoslužni prostor. Na isti način kao što je bilo i ondje. Fotografijom, cvijećem i svijećom. Kako bi se vjernici mogli nastaviti zajedno moliti obojici kardinala, koji nisu strahovali niti sagibali glavu ni pred kojom vlasti. Bila ona totalitarna ili demokratska, svejedno.
Kardinal Franjo Kuharić čvrsto je stajao na temeljima Kristove Stepinčeve Crkve u koju je vjerovao i kojoj je služio. Ne popuštajući kompromisima vremena ma kakvo ono bilo i ne trgujući ni s progoniteljima ni dodvoricama ni pod koju cijenu. Takvi su ljudi uzor Crkvi za sva vremena. I sjećanje na njih treba održavati i kroz obljetnice koje okupljaju ljude, ali i na sve ostale moguće načine. Napose kroz ovaj molitveni, kojim se ne ostaje samo na razini ljudskih promišljanja i
razmatranja činjenica, nego ima i onu nebesku dimenziju i poveznicu. I Kuharić i Stepinac u tom pogledu za Crkvu u Hrvatskoj od posebne su važnosti.
