O značenju Uskrsa, porukama, ozračju u kojemu se ovaj blagdan proslavlja u BiH i svijetu razgovarali smo s mons. Tomom Vukšićem, nadbiskupom vrhbosanskim i metropolitom i apostolskim upraviteljem Vojnog ordinarijata u Bosni i Herceogovini.
1. U kakvom ozračju dočekujete ovogodišnji Uskrs?
Ozračje u kojemu dolazi svetkovina Uskrsa obilježeno je, kao i uvijek kad se radi o Uskrsu, velikom radošću zbog istine da život nema kraja i dubokih poruka nade koje ovaj blagdan svake godine donosi. I s druge strane, zajedno s drugim ljudima, koji su zabrinuti, očekujemo Uskrs i s tim osjećanjima. Pozivamo stoga sve na razboritost i na odgovornost za svaku izgovorenu riječ i učinjenu gestu, na suradnju u izgradnji društvene sloge i na dijalog kao jedini civiliziran način za traženje rješenja za otvorena pitanja.
2. Ovogodišnja korizma osobito je bila pod teretom bolesti pape Franje, kako ste Vi proživjeli njegovu bolest?
Dȁ, zdravstveno stanje pape Franje i dalje zabrinjava, iako posljednjih dana, Bogu hvala i liječnicima hvala, pokazuje znakove poboljšanja. Svi smo pratili izvještaje liječnika te, s povjerenjem da će Božja providnost učiniti kako je najbolje za njega i za Crkvu, molili za Papino ozdravljenje, a posebice dok je bio u bolnici i za njegov povratak kući. Kao čovjeku i kršćaninu, naravno, žao mi je svakoga tko trpi i boluje. Tako je i s papom Franjom. No vrlo mi je drago vidjeti što je Papa prepoznao molitvenu solidarnost vjernika i izrazio im zahvalnost, što ima veliko povjerenje u liječnike i, posebice, što je svoju bolest prihvatio kao milosnu priliku za svjedočenje kreposti strpljena. Važno je to svjedočanstvo vjere.
3. Nalazimo se u jubilarnoj godini, godini nade, kako je konkretizirati u svakodnevnom životu?
Ako je nada, a jest, uz vjeru i ljubav, jedna od tri stožerne, to jest najvažnije, kreposti u kršćanstvu i kršćanskoj teologiji, onda je konkretiziranje nade u svakodnevnom životu kršćana nešto što bi se moglo kolokvijalno nazvati primijenjeno kršćanstvo i teologija. Jubilarna godina, 2025. godina od Isusova rođenja, koja je cijela posvećena upravo kreposti nade i njezinu konkretnom svjedočenju, samo je povod za aktualiziranje istine da je kršćanstvo vjera nade i da su kršćanski vjernici poslani biti svjedoci nade. Najjednostavnije rečeno, svjedočenje nade neizostavni je dio života svakoga kršćanina jer kršćanin vjeruje u Isusa Krista, uskrsloga, koji je upravo po tomu, kako piše apostol Pavao, nada naša.
4. Zanimljivo je kako su se ove godine preklopili korizma i mjesec ramazana, ali i Uskrs po gregorijanskom i julijanskom kalendaru – kako protumačiti tu simboliku?
U svojoj čestitci muslimanima za ramazanski Bajram napisao sam kako treba prepoznati da se ove godine muslimani i kršćani, katolici i pravoslavni, u isto vrijeme postom pripravljaju za svoje velike blagdane te da je važno uočiti taj znak jer je post duhovna škola unutrašnje preobrazbe čovjeka. Također, papinski Dikasterij za međureligijski dijalog u tom smislu je ove godine poručio, da je vrijeme posta, molitve i dijeljenja povlaštena je prilika za približiti se Bogu i za obnovu u temeljnim vrijednostima vjere, suosjećanja i solidarnosti. A blizina u duhovnom kalendaru nudi nam jedinstvenu priliku da hodamo jedni s drugima rame uz rame, kršćani i muslimani, u zajedničkom procesu čišćenja, molitve i milosrđa. Isto tako, tu simboliku treba protumačiti da ne želimo živjeti jedni pored drugih, već želimo živjeti zajedno u iskrenom i međusobnom poštovanju. Vrijednosti koje dijelimo, kao što su pravda, suosjećanje i poštivanje prema stvorenom svijetu, morale bi nadahnjivati naša djelovanja i odnose te služiti kao kompas da budemo graditelji mostova umjesto zidova, zagovornici pravde umjesto ugnjetavanja, oni koji štite okoliš, a ne oni koji ga uništavaju. Naša vjera i njezine vrijednosti trebali bi nam pomagati da budemo glasovi koji se snažno dižu protiv nepravde i ravnodušnosti i koji naviještaju ljepotu ljudske različitosti.
5. Postoji li šansa da svi kršćani slave Uskrs po istom kalendaru tj. iste nedjelje kao što je to i ove godine?
Nedjelja u koju se slavi blagdan Uskrsa ovisi o židovskom kalendaru, odnosno o datumu židovskoga blagdana Pashe, uz koju su vezani događaji Posljednje večere, Velikoga petka i Isusove smrti te njegova uskrsnuća. Židovski kalendar je lunarni a ne solarni i židovska Pasha je padala na 14. dan mjeseca nisana iz toga kalendara. Uz to je vezan i puni mjesec, uštap. Isus je, naime, umro za punoga mjeseca, a pun mjesec je bio u petak 14. nisana. Isus je toga dana umro i uskrsnuo prve nedjelje nakon toga, pa je zato Uskrs uvijek u prvu nedjelju nakon proljetnoga punog mjeseca, to jest nakon 14 nisana, što se onda iz lunarnoga kalendara preračunava u solarni. I budući da pravoslavna tradicija slijedi julijanski solarni kalendar a katolička gregorijanski, a proljetni je uštap u tim kalendarima različit, i datum Uskrsa je različit. Pa ipak, dogodi se da je ponekad isti datum Uskrsa. No, bez obzira na astrologiju i kalendare, bilo bi vrlo lijepo, čak i poželjno, da kršćani svoje blagdane slave u iste dane. Bilo bi to korisno svjedočanstvo zajedničke vjere.
6. Svijet je snažno polariziran i prolazimo trenutke velike konfuzije, kako gledate na svjetske prilike kao duhovni pastir?
Vjernik na sve pojave, pa i na trenutke velike konfuzije, koja u naše vrijeme očito dominira u svijetu, gleda s povjerenjem u Božju providnost i ponaša se odgovorno prema ljudima i svim ostalim Božjim stvorenjima. Naspram različitim interesima i geostrateškim preslagivanjima, kojima uglavnom ravnaju pravila koristi i nadmoći a koji su očito u tijeku, kršćanski vjernik je poslan evangelizirati također taj važan dio života i osobito ljudima koji odlučuju stalno ponavljati, da je ljudski život vrednota koju nitko ne smije ugroziti i da je zločin svaka ugroza života, te da je opće dobro cilj a pravda i društvena sloga sredstva za uspostavu pravednoga mira.
7. Kako se sve to reflektira na Bosnu i Hercegovinu?
U stanju nedovršene države, što samo po sebi nije dobro nigdje gdje postoji, Bosna i Hercegovina je, slično kao i ostali krajevi, dio svijeta i procesa u njemu. Uz to, izložena je također unutrašnjim procesima secesije i unitarizma. Prvi proces je u funkciji pretjeranoga naglašavanja partikularnoga na štetu cjeline, a drugi je u funkciji jednako opasnoga prigušivanja partikularnoga. I jedan i drugi proces ne vode računa o općem dobru i važnosti postojećih različitih identiteta i njihovu poštivanju. Ti narodni, jezični, kulturni, vjerski identiteti su sastavni dio ovoga složenog društva, isprepleteni su i čak međusobno ovisni. Istina, nije ih lako uskladiti, ali je sigurno da je njihovo poštivanje i zaštita pretpostavka i uvjet za uspostavu društvene sloge. A mogućnost da se izražavaju, da se osjećaju sigurni i biraju svoje predstavnike početak je i uvjet procesa uspostave povjerenja.
8. I na kraju, molim Vas da uputite uskrsnu čestitku našim čitateljima.
U Matejevu evanđelju čitamo kako se uskrsnuli Isus prvoga dana u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, ukazao i stao u sredinu među svoje učenike, ohrabrio ih i rekao: „Mir vama!“ te dodao: „Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.“ To je stalna Isusova poruka. Prvo, uskrsnuo je. Drugo, naviješta mir onima koji su u strahu. I treće, svoje učenike šalje da naviještaju istinu o njegovu uskrsnuću i da propovijedaju i svjedoče mir. Oni koji tako rade, zaista čestito čekaju i slave Uskrs.
