Nakon iznenadnog bijeloga dima u četvrtak kasno poslije podne, pa jednosatnog iščekivanja i radosti kada se na balkonu Apostolske palače pojavio novi papa Lav XIV., gotovo da se moglo fizički osjetiti i rukom napipati kako je otpočela jedna nova era u Katoličkoj crkvi. Potvrdilo se to već rano ujutro, na jutarnjoj misi u kapeli jednog zagrebačkog samostana, gdje je svećenik služio misu upravo za novoga poglavara Katoličke crkve, a posebno je bilo dirljivo kad je u euharistijskoj molitvi, nakon zatišja od smrti pape Franje, pročitao ime Lava XVI. Crkva ponovno ima papu! To je neopisiv osjećaj punine i zaokruženosti, kontinuiteta i sigurnosti. Dakako, svijetu je taj unutarnji ritam duha crkvenosti gotovo posve nespoznatljiv. On se ovih dana zabavljao i napinjao nagađanjima tko će biti sljedeći papa poslije Franje, čudio tajnovitim obredima i gestama konklave, mjerio Petrove nasljednike lijevim i desnim mjerilima, a onda je u manje od dvadeset i četiri sata rođen novi papa i predstavljen svijetu.
Rođen? Da, upravo tako. Jer je zbog toga svojega novoga rođenja uzeo i novo ime. Nitko ga od ovoga četvrtka više neće zvati Robertom Prevostom, nego Lavom XVI., imenom kojim je zacijelo iznenadio mnoge, jer je od Lava XIII. do prekjučer preskočio sve one koji su se zvali Pio, Ivan, Pavao, Benedikt ili Franjo. Opet nastavljajući stoljetni kontinuitet do kojega Crkva neizmjerno drži.
„Bio sam u ispovjedaonici kad su zazvonila zvona na crkvi Svetoga Jakova u Međugorju. Oko 18.20. Čekali smo skoro sat vremena da se pojavi novi Papa“, poslao je u rano jutro u petak poruku u WhatsApp grupu hercegovački franjevac i erudit fra dr. Tomislav Pervan, objašnjavajući između ostaloga kontinuitet „lavovstva“ u Preostovu novom imenu.
„Vjerujemo da će ovaj Papa nastaviti djelo tih velikana koji nose ime Leon-Lav. Nomen est omen. Ime je program. Vjerujemo u kontinuitet tih velikih papa kroz novoga Lava“, veli Pervan, dodajući kako je ime Leon značajno u povijesti papinstva.
„Leon-Lav Veliki je sredinom petog stoljeća bio zaslužan za definiranje dogme o Isusovu božanstvu, pisao teološke traktate. A onda je zaustavio Atilu i Hune da ne spale Rim. Prozvan je ‘Veliki’. Jedan drugi Leon okrunio je Karla Velikoga 800. u Rimu za kralja i time je započelo zlatno europsko doba duhovnosti, gradnje, skolastike. Velika zdanja. Jedan Leon bio je papom uoči Lutherova raskola, a Leon XIII. bio je Papa koji je uveo Crkvu u industrijsko doba. Napisao mnoštvo enciklika, nekoliko o Mariji i Duhu Svetome, zatim socijalne enciklike, stvorio crkveni socijalni nauk. Dvadeseto stoljeće intonirao je
himnom ‘Veni Creator Spiritus’, što se i ostvarilo u Crkvi kroz Nove Duhove. Imao je dvije vizije Sotone i Isusa kako međusobno razgovaraju. Uveo molitvu Svetom Mihovilu Arkanđelu…“, nabraja fra Tomislav Pervan, otkrivajući tako da i pred Leonom-Lavom XIV. stoji neko posebno vrijeme i uloga.
U Prevostovu dolasku na čelo Crkve dobar dio toga sažeo se u simbolici trenutka. Primjerice, njegovo srednje ime kao Roberta Francisa Prevosta je – Franjo. Baš kao papinsko ime njegova prethodnika. Hrvati su odmah, ali baš odmah, uočili da je izabran na rođendan hrvatskog blaženika kardinala Stepinca, no toga dana rođen je i sveti arški župnik sv. Ivan Maria Vianney, zaštitnik svećenika. Sam Lav XVI. spomenuo se prekjučerašnjeg blagdana Gospe od Pompeja, tj. Blažene Djevice Marije posrednice milosti, na dan kad je osnovan svećenički marijanski pokret. Dakako, budući da je bio četvrtak, dan euharistije, mnogi su vjernici na društvenim mrežama posvjedočili kako ih je vijest o novome papi zatekla na euharistijskom klanjanju koje se redovito održava četvrtkom u našim crkvama. Fra Tomislava Pervana u ispovjedaonici, a vjernike na klanjanju Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu. To je Crkva.
„Pozvavši me vašim glasovima da naslijedim Prvoga od apostola, Bog mi povjerava ovo blago da, uz Njegovu pomoć, budem njegov vjerni upravitelj, za dobro cijeloga mističnog Tijela Crkve; kako bi ona sve više bila grad na gori, arka spasenja koja plovi valovima povijesti, svjetionik koji osvjetljava noći svijeta. I to ne toliko zahvaljujući veličanstvu njezinih ustanova ili veličini građevina – poput ove u kojoj se nalazimo – nego kroz svetost njezinih članova, onog ‘naroda kojega je Bog stekao da naviješta čudesna djela Njegova, koji vas je iz tame pozvao u svoje divno svjetlo’“, potvrdio je to upravo papa Lav XIV. u svojoj prvoj propovijedi na prvoj misi koju je jučer služio u istoj Sikstinskoj kapeli u kojoj je prethodni dan izabran za papu.
I gle, bila je to kratka propovijed od ciglih sedam-osam minuta tj. upravo onoliko koliko je preporučivao papa Franjo nedavno svećenicima, tražeći od njih da dugim propovijedima ne zamaraju vjernike. Njegov nasljednik na Petrovoj stolici odmah je tako postupio, no i u toj sažetosti uspio je izgovoriti vrlo važne poruke kroz evanđeosko pitanje iz Matejeva evanđelja „Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?“
„Razmatrajući ovu scenu, mogli bismo zamijetiti dva moguća odgovora na to pitanje, koja ujedno prikazuju dva različita stava. Prvo, tu je odgovor svijeta. Matej naglašava da se razgovor između Isusa i učenika o njegovu identitetu odvija u prelijepom gradu Cezareji Filipovoj, punoj raskošnih palača, smještenoj u čudesnom prirodnom krajoliku podno Hermona, ali i mjestu moći, izdaja i nevjernosti. Ta slika govori o svijetu koji Isusa smatra potpuno nevažnim, eventualno zanimljivom osobom koja svojim neobičnim govorom i djelima izaziva čuđenje. No, kad Njegova prisutnost postane neugodna zbog poziva na poštenje i moralne zahtjeve koje postavlja, taj ‘svijet’ ga neće oklijevati odbaciti i ukloniti“, veli Lav XIV., dodajući kako zatim dolazi drugi mogući odgovor na Isusovo pitanje, a to je onaj običnih ljudi.
„Za njih Nazarećanin nije ‘varalica’: on je pravedan čovjek, hrabar, govori dobro i izriče istinu, poput velikih proroka u povijesti Izraela. Zato ga slijede, barem dok to ne nosi prevelike rizike i neugodnosti. Ali ga vide samo kao čovjeka, pa ga u trenutku opasnosti, tijekom Muke, i oni napuštaju i odlaze razočarani“, veli papa, dodajući kako zapanjuje koliko su ta dva stava aktualna te da oni odražavaju misli koje bismo lako mogli čuti i danas – možda u drukčijem jeziku, ali u suštini iste – iz usta mnogih ljudi našega vremena.
„I danas nije rijetkost da se kršćanska vjera smatra nečim apsurdnim, nečim za slabe i neinteligentne ljude; u okruženjima gdje se prednost daje sigurnostima poput tehnologije, novca, uspjeha, moći, užitka. To su sredine u kojima nije lako svjedočiti i naviještati Evanđelje i u kojima se vjernike ismijava, progoni, prezire ili, u najboljem slučaju, tolerira i sažalijeva. No upravo zato su to mjesta gdje je misija hitna, jer nedostatak vjere često vodi u drame poput gubitka smisla života, zaborava milosrđa, kršenja ljudskog dostojanstva u njegovim najdramatičnijim oblicima, krize obitelji i brojnih drugih rana koje duboko pogađaju naše društvo“, dijagnosticira Lav XIV., dodajući kako ni danas ne nedostaje sredina u kojima se Isusa, iako se cijeni kao čovjeka, svodi na nekakvog karizmatičnog vođu ili nadčovjeka – i to ne samo među nevjernicima, već i među mnogima krštenima, koji na taj način praktično žive u ateizmu.
„To je svijet koji nam je povjeren, u kojemu smo, kako nas je mnogo puta učio papa Franjo, pozvani svjedočiti radosnu vjeru u Isusa Spasitelja“, kaže novi papa i praktički na taj način postavlja otvoreno pitanje i Crkvi i svijetu je li spremna za njegov pontifikat koji će očigledno staviti Krista u središte i prema njemu mjeriti i Crkvu i svijetu.
„Na posljednjim sinodama bio je nešto kao katalizator između ‘progresivaca’ i ‘konzervativaca’, pomirljiv duh, a kao prefekt toga dikasterija imao je mnoštvo susreta s biskupima iz cijeloga svijeta tako da poznaje ‘ekumenu’. I vjerujemo da nas je Duh Sveti ponovno iznenadio. I hvala mu. Osoba inteligentna, pobožna, iskusna u vođenju, u sedamdesetoj godini života. Bogom dan i pozvan da vodi Crkvu u novo doba“, veli fra Tomislav Pervan u svojoj ranojutarnjoj poruci dan nakon izbora novoga pape, koji kao da je razočarao i konzervativce i progresivce u Crkvi svojom staloženom pojavom, koja kao da jamči i poručuje da neće dopustiti da crkveni tokovi krenu uzvodno mimo svih logika, ali niti da bujice Crkvu sunovrate nizvodno u propast.
Crkva je dobila dobroga papu. Pastira i oca, molitelja i duhovnika. Svijet je dobio partnera i sugovornika, koji dobro zna odgovor na spomenuto pitanje „Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?“ i neće ga modificirati i prispodobiti svijetu kako bi mu se svidio. Nego će kao novi papa za novo vrijeme tražiti i pronalaziti jasne odgovore, upravo u duhu svojih papinskih imenjaka, u svijetu koji se opasno poljuljao u svojim temeljima. I svijet i Crkva bit će mu na tome itekako zahvalni.
