„Izabran sam bez ikakve zasluge i, sa strahopoštovanjem, dolazim k vama kao brat koji želi biti sluga vaše vjere i vaše radosti, kročeći s vama putem Božje ljubavi, koja nas sve želi sjediniti u jednu obitelj“, legitimirao se jučer na početku svojega pontifikata, na inauguracijskoj misi Rimski biskup i novi papa Lav XIV. Izrekao je to u svojoj kratkoj, ali sadržajnoj propovijedi, prije koje je primio palij i Ribarov prsten, kao vidljive insignije svojega papinskog kontinuiteta na katedri svetoga Petra. S time da je, nakon što mu je kardinal Luis Antonio Tagle (inače na kladionicama vodeći kandidat za Franjina nasljednika) predao prsten, podigao desnu ruku, oslonivši je na desni dlan, gledajući pogledom punim poniznosti, poštovanja i odgovornosti u zlatni ring na svojoj ruci s Petrovim likom kako iz lađe mrežom lovi ribu.
Služenje, bratstvo i mirotvorstvo sve zaogrnuto u Božju ljubav, mreža je koju je papa Lav XIV. jučer bacio među svijet. Tu su i jedinstvo i zajedništvo. „Želio bih da bude naša prva velika čežnja Crkva koja je ujedinjena, znak jedinstva i zajedništva, koja postaje kvasac za pomireni svijet“, kazao je, s time da treba imati u vidu da je jedinstvo, uz svetost, katolicitet i apostolstvo, među četiri konstitutivna obilježja Crkve. Odnosno, da jedinstva ne može biti bez zajedništva, ali da zajedništvo može egzistirati i bez potpunog jedinstva. Baš kao i današnji razjedinjeni svijet. Stoga Lav XIV. upozorava kako „u našem vremenu još uvijek vidimo previše razdora, previše rana koje ostavljaju mržnja, nasilje, predrasude, strah od drugačijih, ekonomski sustav koji iskorištava Zemlju i isključuje siromašne“.
„Mi želimo biti, unutar tog tijesta, mali kvasac jedinstva, zajedništva, bratstva. Želimo reći svijetu, s poniznošću i radošću: gledajte Krista! Približite mu se! Prihvatite njegovu Riječ koja prosvjetljuje i tješi! Čujte njegov poziv na ljubav kako bismo postali njegova jedinstvena obitelj: u jednome Kristu – jedno smo. To je put kojim trebamo ići zajedno, međusobno, ali i s drugim kršćanskim Crkvama, s onima koji slijede druge religije, s onima koji traže Boga, sa svim ženama i muškarcima dobre volje – kako bismo zajedno izgradili novi svijet u kojem kraljuje mir“, poručio je svijetu, koji mu je više puta pljeskao jučer s vatikanskog Trga sv. Petra.
Iz njegove perspektive misionara u Peruu naziva to „misionarskim duhom koji nas mora nositi“, a to znači „ne zatvarati se u svoje male krugove, ne osjećati se boljima od svijeta, nego ponuditi svima Božju ljubav, da se ostvari ono jedinstvo koje ne briše razlike, nego poštuje osobnu povijest svake osobe te kulturne i vjerske korijene svakog naroda“. Da bi se to postiglo navodi sv. Petra koji ne smije biti autokrat, tj. „mora pasti stado ne
podliježući napasti da bude usamljeni vođa ili šef nadređen drugima, postajući gospodar nad povjerenim mu osobama“. „Naprotiv, od njega se traži da služi vjeri braće i sestara, kročeći zajedno s njima“, kazao je u svojoj propovijedi, u kojoj je otkrio svoju viziju Crkve, a koju su vjernici „po krštenju pozvani graditi kao Božju građevinu u bratskom i sestrinskom zajedništvu, u skladu Duha, u suživotu različitosti“. Odnosno, kao što sveti Augustin piše: „Crkva se sastoji od svih onih koji su u slozi s braćom i sestrama koji ljube bližnjega.“
Crkva se prema papi Lavu XIV. gradi „svjetlom i snagom Duha Svetoga“ utemeljena na Božjoj ljubavi, kao znak jedinstva, misionarska Crkvu koja „širi ruke svijetu, koja naviješta Riječ, koja se ne boji biti uznemirena poviješću i koja postaje kvasac sloge za čovječanstvo“. Oni koji su očekivali eksplicitnije programske smjernice možda su ostali razočarani, no trebali bi biti zadovoljni kontinuitetom koji je itekako vidljiv u prvim Prevostovim nastupima, kao i onom jučerašnjem. Sve, naime, odiše Franjinim duhom, što je i on sam kazao na početku propovijedi rekavši kako je smrt pape Franje ispunila naša srca tugom „i u tim teškim trenucima osjećali smo se poput onog mnoštva o kojima Evanđelje kaže da su bili ‘kao ovce bez pastira’, da bi na kraju mise rekao kako se upravo na njegovoj jučerašnjoj inauguraciji osjetio Franjin duh s Neba, što sa sobom nosi miris onostranosti koja ima snagu više od simboličke poveznice.
„Ljubav i jedinstvo – to su dvije dimenzije poslanja koje je Isus povjerio Petru“, rekao je papa Lav XIV.
Strpljivost s kojom se rukovao i pozdravio sa svom silom od dvjestotinjak uzvanika nakon mise te bileaterala koja je potom uslijedila znak je svijetu da u novome papi ima otvorena sugovornika. Istodobno, tome svijetu ne povlađuje i očigledno je da će se držati nekih svojih kriterija koji su već vidljivi na razini simbolike gesta. Poput, primjerice, skidanja pečata s papinskog apartmana u Apostolskoj palači, kojega je izabrao za stanovanje, dok je Franjo stanovao u Domu sv. Marte. Ili pak imenovanja peruanskog svećenika Edgarda Ivana Rimaycuna Inga za osobnog tajnika, kojega Franjo također nije imao, tj. posljednji je bio u službi Benedikta XVI.
To ne znači da će biti manje skroman od Franje, nego da ne želi biti njegovom kopijom, ali i da papinstvo želi vratiti u neke njegove kolosijeke koji mu pripadaju, a koje je Franjo prilagodio svojoj osobnosti i stilu. Kako će ono detaljno izgledati, Lav XIV. jučer nije posve razotkrio, pa će se to vidjeti tek u potezima koji nadolaze. U svakom slučaju oni će biti u maniri služenja i ljubavi, izgradnje jedinstva i Crkve otvorenih ruku, što je itekako izazovan zahvat kako u svijetu u kojem se Crkva nalazi, tako i onom koji se nalazi unutar nje same. A kojega će, kako se čini, ovaj papa redovnik augustinac, misionar i biskup iz Perua, istodobno Amerikanac iz Chicaga, matematičar, filozof i teolog umjeti držati u ravnoteži.
