Dopisništvo Kaptol: Kazna političarki za pucanje u Gospu i Isusa kao lekcija za političke ekshibicioniste

Potrebno je u cijelosti promijeniti pogled na ovakve zle događaje, koje je moguće izvesti isključivo nad kršćanima. Javnost i mediji tretiraju ih najčešće kao sporadične incidente, a sud kao prekršaje. No da se Sanija tako s 20-ak hitaca poigrala s islamskim ili židovskim svetinjama, ne bi se olako izvukla. Međutim, nad kršćanima je gotovo legitimno činiti nasilje.

Autor: Darko Pavičić
event 24.07.2025.
Photo: Screenshot/facebook/Večernji list

Baš zanimljivo. O Saniji Ameti, Švicarki bosansko-hercegovačko-kosovskih korijena, koja je pucala u Blaženu Djevicu Mariju i Isusa, pisali smo prošle godine baš na 11. rujna. Nikoga ne treba podsjećati koji je to datum, jer je duboko upisan u globalnu traumu današnjeg svijeta. Pisali smo onda o njoj, baš kao i mnogi, zgražajući se nad njezinim činom. Ta tridesettrogodišnja Švicarka objavila je tada na svojem Instagramu fotografije kako s pištoljem u ruci rešeta Gospu i Isusa. Ispalila im je u lice oko 20 hitaca, a u opisu je napisala: „Isključiti“. Nije bilo ni trunka sumnje da htjela se okoristiti već poznatim obrascem javnog nasilja i iživljavanja nad najsvetijim kršćanskim likovima i simbolima te zajahati na valu koji su protagoniste nekih sličnih akcija vinuli u medijsku slavu. No začas su joj ti isti mediji, koje ovakvi ekshibicionisti sve češće vuku za nos, nadjenuli epitet „kontroverzne“ i listom je osudili zajedno s političarima njezine Liberalne zelene stranke, koju zastupa u gradskom parlamentu Kantona Zurich.

Sad ponovno pišemo o kontroverznoj (a ispravno bi bilo – subverzivnoj) političarki, jer je objavljena vijest da joj prijeti visoka kazna. Naime, prema optužnici švicarskog državnog odvjetništva njezinih 20 pucnjeva s udaljenosti od deset metara “pri čemu je ciljala na glave slikarski prikazane Djevice Marije i Isusa” predstavlja narušavanje sloboda vjere. Tužiteljstvo u Zürichu traži kazne od 10.000 i 2.500 franaka te plaćanje troškova postupka od 1.500 franaka, što bi ukupno bilo oko 15.000 eura. No pravorijek će tek izreći sud u Zürichu, koji će uzeti u obzir i njezinu obranu. Koju će baš biti zanimljivo saslušati. Jer, kao što se doznalo u lani u rujnu, ne radi se o nepismenoj osobi, nego o obrazovanoj mladoj ženi s doktoratom, koja u Švicarskoj živi od 2005. s roditeljima koji su izbjegli iz BiH. Otac joj je čak bio profesor i političar u bivšoj Jugoslaviji. Dakle, ulazi u javnost s određenim političkim pedigreom i intelektualnim kapacitetima.

Zgražanje nad ovakvim pojavama nije dovoljno, pa čak niti simbolične sudske kazne. Potrebno je u cijelosti promijeniti pogled na ovakve zle događaje, koje je moguće izvesti isključivo nad kršćanima. Javnost i mediji tretiraju ih najčešće kao sporadične incidente, a sud kao prekršaje. No da se Sanija tako s 20-ak hitaca poigrala s islamskim ili židovskim svetinjama, ne bi se olako izvukla. Međutim, nad kršćanima je gotovo legitimno činiti nasilje, što i sami možemo svjedočiti iz mjeseca u mjesec u hrvatskom javnom prostoru, gdje se šačica nasilnika iživljava nad moliteljima krunice.

„Mi, vjernici, ne tražimo privilegije. Samo tražimo poštovanje. Nećemo uzvratiti mržnjom. Ali ćemo braniti. Braniti riječju, istinom, molitvom, zakonima i pozivom na odgovornost. Jer pucanj u Gospin lik nije ‘umjetnost’, već nasilje nad vjerničkom dušom. Jer ismijavanje Tijela Kristova na platformama poput Apple TV+ nije satira, nego

skrnavljenje. Ako se kršćanska svetinja može unakaziti bez posljedica, što to govori o duhu našeg vremena?“, zapitao se dominikanac p. Anto Bobaš u reakciji na najnovije vijesti o Saniji Ameti, dodajući kako kršćani znaju kako će odgovoriti, a to je molitva za one koji vrijeđaju. Uključujući u nju i protagoniste nedavnih nemilih događaja s Pješčare u BiH.

Na sreću, vjernici s bilo koje strane dobro znaju da štujući vlastite svetinje jednako tako štuju i tuđe. I nikad neće posegnuti za vrijeđanjem i omalovažavanjem. Taj prostor koriste isključivo politički ekshibicionisti i aktivisti, za vlastitu promociju i publicitet. No upravo bi im slučaj Sanije Ameti mogao biti velikom lekcijom.

Pročitaj više

Ne dopustite da vas tuđa mišljenja obeshrabre ako u srcu znate da ste donijeli čistu i ispravnu odluku. Da imate čistu savjest i da svakoga možete pogledati u oči znajući da mu niste učinili zlo. Te oči ljudi koje gledate danas, jednog će dana biti lice Božje koje će vas ponovno pitati za te iste odluke – vaše postupke i vaše namjere. Bog neće slušati što je govorilo selo, što su govorili drugi, pa ni ono što govorite vi – nego će gledati namjere vašeg srca.

O svetoj Ani i Joakimu ne znamo mnogo iz nekih autentičnih izvora starine. U evanđeljima se oni ne spominju. Nalazimo stanovite podatke u tzv. apokrifnim evanđeljima i drugim spisima kršćanske starine. Oni su na stanovit način prihvaćeni kao sveci najviše zbog svoje jedinstvene povezanosti s Marijom, odnosno s Isusom i time s djelom spasenja. Ipak, kako govori i evanđelje, po plodovima se može prepoznati i tajna njihove osobe.

Uzinić je most onima koji su na rubu i nemaju problema s Bogom, ali imaju s Crkvom. I to je najvažnije poslanje Crkve.
Molitelji tu nisu protivnici. Dio su iste borbe, samo na različitim frontama. Dok Uzinić otvara vrata onima koji su otišli, molitelji drže liniju s onima koji su ostali. A krunica je za njih duhovna korekcija pasivnom, zbunjenom i iscrpljenom muškarcu našeg vremena.