Slušamo danas Isusove riječi: “ Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu tko kuca, otvorit će se.” (Lk 11,9-10) Sam Bog obećaje nam da će naše molitve čuti i uslišiti. Pa ipak, vjerujem da svatko od nas ima iskustvo molitve, možda čak i dugogodišnje, koja nije uslišana.
Sjećam se da sam još kao dijete s Bogom pregovarala i molila ga da mi usliši želje, a zauzvrat mu obećavala da ću biti dobra. Sjećam se i gorkog okusa neuslišanih molitava. Iskustvo neuslišanih molitava pratilo me kroz odrastanje i kroz život. Ponekad mi se činilo da ću se slomiti pod teretom svih onih ustrajnih vapaja i tišine s druge strane. Nije bilo odgovora na moje molitve niti sam jasno vidjela razloge zašto moram prolaziti kroz određeno trpljenje.
S godinama života s Bogom, oči su se ipak otvarale. Počela sam primjećivati koliko sam rasla, mijenjala se i približavala Bogu upravo kroz naizgled neuslišane molitve. Na mnogim neuslišanim molitvama sam Mu iskreno zahvalna, jer sam shvatila da nisu bile dobre za mene. Bog je svaku moju molitvu čuo, u to sam sigurna. On je Otac koji šuti kad je potrebno, ali nam i daje ono za što nismo ni znali da nam treba.
Možda si i ti, koji ovo čitaš, umoran od molitve. Možda si čak i prestao moliti jer si predugo kucao, a vrata se nisu otvorila. Ako jesi — nisi sam. I nisi zaboravljen. Možda se ne otvaraju vrata koja očekuješ, ali to ne znači da Bog nije s tobom. Ja odlučujem i dalje tražiti. I dalje kucati. I dalje vjerovati da je Bog vjeran i da mu je više stalo do mog dobra nego meni samoj. I zato moje molitve uvijek sadrže predanje kojem me je Isus naučio: “Ali ne moja volja, nego tvoja neka bude.” (Lk 22,42) Jer, premda često ne razumijem – vjerujem. A to je ponekad veće čudo od uslišanja.
Zacijelo ste nekad naletjeli na ovo razmišljanje nepoznatog autora: “Tražio sam snagu, a Bog mi je dao poteškoće koje su me osnažile. Tražio sam mudrost, a Bog mi je dao izazove koje je trebalo riješiti. Tražio sam bogatstvo, a Bog mi je dao um i tijelo da mogu raditi. Tražio sam hrabrost. Bog mi je dao prepreke koje je trebalo svladati. Tražio sam ljubav. Bog mi je dao ljude kojima je trebalo pomoći. Tražio sam usluge, a Bog mi je dao prilike. Nisam dobio ništa od onog što sam tražio. Ali sam dobio sve što mi je trebalo.”
Mislim da Bog nema ništa protiv toga da Mu se izjadamo i ponudimo svoje viđenje i rješenje stvari koje nas muče. On je Otac i prijatelj. Ali na kraju svakog tog dijaloga neka stoji povjerenje. Da će On učiniti najbolje za nas. A to se isplati čekati.
