Duhovne šetnje s Dianom Tikvić: Nepravda boli, ali kad je položiš pred Pravednog Suca, više nisi nemoćan i – ne trebaš uzvratiti istom mjerom

Još više od nepravde boli osjećaj nemoći. Kad ti se čini da si stjeran uza zid, da si sve pokušao, a da istina, nekako, i dalje ne nalazi svoj put na površinu. Kad vidiš kako se drugi služe oružjem svijeta, glasnijim, hladnijim, učinkovitijim, a tebi savjest ne dopušta da posegneš za istim. Tada se u tebi vodi tiha bitka između pravde i povjerenja.

Autor: Diana Tikvić
event 19.10.2025.
Photo: Pexels

Nepravda boli. Ali još više od nepravde boli osjećaj nemoći. Kad ti se čini da si stjeran uza zid, da si sve pokušao, a da istina, nekako, i dalje ne nalazi svoj put na površinu. Kad vidiš kako se drugi služe oružjem svijeta, glasnijim, hladnijim, učinkovitijim, a tebi savjest ne dopušta da posegneš za istim. Tada se u tebi vodi tiha bitka. Ona najteža, između pravde i povjerenja.

Jer znaš da bi mogao uzvratiti. Da bi mogao uzeti stvar u svoje ruke, prokazati, dokazati, izboriti. Svud oko sebe čuješ glas svijeta koji viče da je to pravedno. Ali negdje duboko u nutrini, jedan tihi glas šapće: „Pusti. Ja ću.“

Taj Glas zna koliko si puta vapio, danju i noću, kao oni „izabrani“ o kojima Isus govori. Zna koliko si puta klečao i govorio: „Gospodine, vidiš li? Čuješ li?“ I činilo ti se kao da nema odgovora.

No ta je tišina uvijek poziv da više vjeruješ Njegovom srcu nego svojim očima. Da oprostiš kad još peče. Da otpustiš i kreneš zacjeljivati. Da vjeruješ da Bog djeluje, da ustaje na tvoju obranu i onda kad se čini da se ništa ne mijenja.

I tu, u toj tišini između nepravde i vjere, događa se čudo. Nepravda ne nestaje odmah. Ljudi ne postaju pravedniji preko noći. Ali u tebi se događa promjena, ona koju Bog najviše želi.

Tvoje srce, ranjeno i gnjevno, počinje omekšavati. Spoznaješ da tvoja pobjeda nije u tome da se opravdaš, da zadobiješ pravdu, nego da ostaneš Njegov. Razumiješ da Njemu ništa nije skriveno i da je najvažnije da On zna istinu.

„Čujte što govori nepravedni sudac“, kaže Isus. Ako i on, koji nije pravedan, popusti pred upornošću, zar Bog neće? Hoće. Samo drugačije. U svoje vrijeme. Na svoj način. Ne zato da bi tvoja istina bila potvrđena pred ljudima, nego da bi tvoje srce bilo preobraženo pred Njim.

I zato, u sljedećem susretu s nepravdom, možda nećeš odmah tražiti rješenje, nego mir. Nećeš više pitati: „Kad ćeš me više obraniti, Gospodine?” Imaš iskustvo – On već jest na djelu. U tvojoj šutnji, u tvojoj vjeri, u odluci da ne uzvratiš istom mjerom.

Nepravda boli. Ali kad je položiš pred Pravednog Suca, više nisi nemoćan. Jer On, kad ustane u tvoju obranu, čini to žurno. U savršeno vrijeme. Na način koji mijenja sve, a najviše – tebe.

Pročitaj više

SJEĆANJA JEDNOG DOMINIKANCA

Kršćanin vjeruje da pred Bogom nije izgubljeno ono što ljudsko oko nije zapazilo. Nijedna noć provedena uz bolesnički krevet, nijedan komad kruha prinesen nemoćnim ustima, nijedno podizanje umornoga tijela i nijedna suza koju nitko drugi nije vidio; sve to ne nestaje samo zato što ih svijet nije zabilježio.

„Zob je topla, oštra okusa i snažna mirisa. Ukusna je i zdrava hrana za zdrave ljude, pruža im radostan duh te čist i bistar razum.”