Duhovne šetnje s Dianom Tikvić: Nepravda boli, ali kad je položiš pred Pravednog Suca, više nisi nemoćan i – ne trebaš uzvratiti istom mjerom

Još više od nepravde boli osjećaj nemoći. Kad ti se čini da si stjeran uza zid, da si sve pokušao, a da istina, nekako, i dalje ne nalazi svoj put na površinu. Kad vidiš kako se drugi služe oružjem svijeta, glasnijim, hladnijim, učinkovitijim, a tebi savjest ne dopušta da posegneš za istim. Tada se u tebi vodi tiha bitka između pravde i povjerenja.

Autor: Diana Tikvić
event 19.10.2025.
Photo: Pexels

Nepravda boli. Ali još više od nepravde boli osjećaj nemoći. Kad ti se čini da si stjeran uza zid, da si sve pokušao, a da istina, nekako, i dalje ne nalazi svoj put na površinu. Kad vidiš kako se drugi služe oružjem svijeta, glasnijim, hladnijim, učinkovitijim, a tebi savjest ne dopušta da posegneš za istim. Tada se u tebi vodi tiha bitka. Ona najteža, između pravde i povjerenja.

Jer znaš da bi mogao uzvratiti. Da bi mogao uzeti stvar u svoje ruke, prokazati, dokazati, izboriti. Svud oko sebe čuješ glas svijeta koji viče da je to pravedno. Ali negdje duboko u nutrini, jedan tihi glas šapće: „Pusti. Ja ću.“

Taj Glas zna koliko si puta vapio, danju i noću, kao oni „izabrani“ o kojima Isus govori. Zna koliko si puta klečao i govorio: „Gospodine, vidiš li? Čuješ li?“ I činilo ti se kao da nema odgovora.

No ta je tišina uvijek poziv da više vjeruješ Njegovom srcu nego svojim očima. Da oprostiš kad još peče. Da otpustiš i kreneš zacjeljivati. Da vjeruješ da Bog djeluje, da ustaje na tvoju obranu i onda kad se čini da se ništa ne mijenja.

I tu, u toj tišini između nepravde i vjere, događa se čudo. Nepravda ne nestaje odmah. Ljudi ne postaju pravedniji preko noći. Ali u tebi se događa promjena, ona koju Bog najviše želi.

Tvoje srce, ranjeno i gnjevno, počinje omekšavati. Spoznaješ da tvoja pobjeda nije u tome da se opravdaš, da zadobiješ pravdu, nego da ostaneš Njegov. Razumiješ da Njemu ništa nije skriveno i da je najvažnije da On zna istinu.

„Čujte što govori nepravedni sudac“, kaže Isus. Ako i on, koji nije pravedan, popusti pred upornošću, zar Bog neće? Hoće. Samo drugačije. U svoje vrijeme. Na svoj način. Ne zato da bi tvoja istina bila potvrđena pred ljudima, nego da bi tvoje srce bilo preobraženo pred Njim.

I zato, u sljedećem susretu s nepravdom, možda nećeš odmah tražiti rješenje, nego mir. Nećeš više pitati: „Kad ćeš me više obraniti, Gospodine?” Imaš iskustvo – On već jest na djelu. U tvojoj šutnji, u tvojoj vjeri, u odluci da ne uzvratiš istom mjerom.

Nepravda boli. Ali kad je položiš pred Pravednog Suca, više nisi nemoćan. Jer On, kad ustane u tvoju obranu, čini to žurno. U savršeno vrijeme. Na način koji mijenja sve, a najviše – tebe.

Pročitaj više

Krojači granica novoga svjetskog poretka, sasvim je razvidno, nisu pogonjeni Kristovim uskrsnim pozdravom. Premda se, doduše, rado pozivaju na Božje planove, kao da su oni njihovi provoditelji.

Zveckaju vilice, kuckaju čaše. Racionalna nevjera reže šunku i mrmlja sebi u bradu dok traje prijenos mise. Ranjena nevjera tupo gleda u plamen svijeće, a komotna se uvijek najglasnije šali i najbrže mijenja temu čim razgovor postane ozbiljan.

Pastoralni centar, koji nastaje uz obnovu bazilike, nosit će Anarijino ime. Kao simbol da se iz ranjene Crkve u Zagrebu rađa novi urbani duhovni život. Za novo vrijeme koje dolazi.