OČIMA PSIHOLOGA I TEOLOGA: Suprotnost vjeri nije nevjera nego strah – ako se u čovjeku ne aktivira sposobnost vjerovanja, lakše će postati žrtva strahova i duševnih bolesti

Tko ima pravu vjeru, lakše podnosi bilo koji strah, tj. lakše i brže se oslobađa tjeskobe i straha, jer se svojom vjerom otvara čudesnom djelovanju milosti Božje i spasonosnom učinku Božje ljubavi.

Autor: P. Mijo Nikić
event 17.05.2026.
Photo: Tomislav Miletic/Pixsell

Vjera je osobno, svjesno i slobodno opredjeljenje za Boga i vjerske istine, odnosno Objavu koju je Bog priopćio ljudima. Vjera je odgovor čovjekov na Božju ponudu ljubavi. Bog je prvi koji zove čovjeka na dijalog, a čovjek odgovara Bogu svojom vjerom.

Vjerovati znači gledati na život i svijet Božjim očima, odnosno onako kako Bog gleda. Povjerovati znači aktivirati u sebi latentnu mogućnost vjerovanja po kojemu se čovjek ostvaruje kao osoba prema Bogu i ljudima. Vjerovati treba prije svega u Boga, u njegovo postojanje, njegovu ljubav i dobrotu. Ali, to još nije dovoljno, potrebno je također i vjerovati Bogu, što znači prihvatiti da je najbolje i najispravnije postupati u životu onako kako to Bog traži.

Vjerovati Bogu znači imati  neograničeno povjerenje u Boga i vjerovati u njegovu ljubav, te prihvaćati i usvajati njegove misli kao svoju životnu filozofiju. Budući da su svi ljudi, htjeli ili ne htjeli, znali to ili ne znali, po svojoj naravi religiozna bića, u svima njima “drijema” ili možda “spava” veliki vjernik koji se može probuditi. Ako se u čovjeku ne aktivira ta sposobnost vjerovanja, on će lakše postati žrtva raznih strahova i duševnih bolesti. Naime, suprotnost vjeri nije toliko nevjera koliko strah. Tko nema vjere, lakše postaje žrtva iracionalnih strahova. A tko ima pravu vjeru, lakše podnosi bilo koji strah, odnosno lakše i brže se oslobađa tjeskobe i straha, jer se svojom vjerom otvara čudesnom djelovanju milosti Božje i spasonosnom učinku Božje ljubavi.

Snaga mistične svijesti

Pravom vjerom može se u čovjeku aktivirati mistična svijest i tako on može doživjeti posebni osjećaj beskrajne sreće i neopisive radosti. Stanje svijesti u čovjeka normalno se izmjenjuje tako da, uz budnu svijest postoje i različita stanja tzv. alternativne (izmijenjene, ali normalne) svijesti kao što su san, trans, hipnoza, itd. Stanja izmijenjene svijesti imaju svoju svrhu i funkciju, a to je da nam omoguće doživjeti neka specifična iskustva i ostvariti neke doživljaje koji se ne mogu iskusiti u normalnom ili uobičajenom stanju svijesti.

Mnogi ljudi sebe uvode u stanja izmijenjene svijesti kako bi stekli nova znanja i iskustva i dobili posebnu inspiraciju. U mnogim kulturama alternativna stanja svijesti smatraju se putom koji vodi u duhovno prosvjetljenje. Alternativna stanja svijesti važna su sastavnica iscjeljivanja i psihoterapije. Kao primjer mogu se navesti hramovi za spavanje u svrhu “inkubacije” u starih Egipćana i Grka, suvremena hipnoterapija, kao i neka čudesna izlječenja na temelju vjere (Lurd, Fatima i druga svetišta), iscjeljenja putem molitve i meditacije, iscjeljenja polaganjem ruku… Alternativna stanja svijesti mogu biti i u funkciji smanjenja frustracija, stresa i osjećaja osamljenosti i tako pridonose održavanju duševne ravnoteže i zdravlja.

Jedan od oblika alternativne svijesti jest i mistična svijest. U osobi koja na poseban način doživi susret s Bogom aktivira se njezina mistična svijest. U tom slučaju osoba doživi beskrajnu ljubav Božju i svojevrsno jedinstvo s njime. Nakon jednoga takvog doživljaja osoba osjeća mir i radost te još veću čežnju za Bogom, kao i spremnost da svijet u kojem živi mijenja nabolje. Za razliku od ovakvog mističnog doživljaja Boga, alternativno stanje svijesti koje je umjetno proizvedeno nekom drogom ili slično, nakon osjećaja oceanske sreće i jedinstva s kozmosom, osoba osjeća veliku prazninu, duhovnu suhoću, tjeskobu i svojevrsnu depresiju koja može završiti i samoubojstvom. U ovom slučaju nema želje da se svijet mijenja, nego osoba osjeća veliku napast da pobjegne iz ovoga svijeta u potrazi za iluzijama koje je doživjela pod utjecajem droge.

Pročitaj više

MIŠICOM BOŽJOM, KORAKOM LJUDSKIM

Šef na poslu je “nedodirljiv”, pa obitelj doma postaje mjesto gdje se napetost prazni. Ovaj mehanizam objašnjava zašto su naši najbliži često oni koji “dobiju” najgori dio nas jer su sigurni, jer ostaju, jer se s njima osjećamo dovoljno opušteno da skinemo “masku” koju nosimo prema svijetu.

Mi smo sujetni, mi smo puni sebe, mi tražimo crveni tepih i tapšanje po ramenu, a kada nas se pozove da budemo sluge, mi se uvrijedimo. Kao oni koji nisu došli na moju srebrnu misu.

Protiv nadutosti se čubar koristi u jelima od mahuna ili graha, juhama, jelima od ribe i mesa (janjetina, jaretina), u umacima i salatama, popečcima s pirom i začinskim biljem.