Evanđelje ne kaže da nitko drugi nije primijetio nestašicu vina. Marija jest primijetila – ali ne da bi tražila krivca. Nije predbacivala mladencima: „Zašto se nisu bolje pripremili, kad su znali da dolazi toliko gostiju?“ Nije se uznemirila ni dramatizirala. Jednostavno – s majčinskom brigom – rekla je svome Sinu ono što je vidjela.
Kad bi Marija danas sjela za stol neke naše svadbe, sigurno ne bi morala primijetiti da vina nemamo – ima ga, i više nego dovoljno. Ali da bi Marija pogledala dublje, u naš svakodnevni život, naše brakove i obitelji, zasigurno bi i danas izrekla svoje tihe, ali snažne primjedbe.
„Djece nemaju“
Možda bi najprije rekla: „Djece nemaju.“ Mnogi mladi roditelji opravdavaju izostanak djece teškoćama života – nema novca, nema sigurnosti. A ipak, sredstva se lako pronađu za novi auto, putovanja, luksuz… Dok život, kao najdragocjeniji dar, biva odgađan ili nepoželjan.
U nekim europskim gradovima ima više pasa nego djece. Taj mentalitet je već odavno zakoračio i na naša vrata. Sve je manje krštenja, a sve više sprovoda. Ako tako nastavimo, nestat ćemo bez rata – jednostavno zato što nismo htjeli dar života.
Problem nije samo ekonomske naravi. Duboko u nama postoji manjak vjere i povjerenja u Boga, te strah pred budućnošću. Marija nas potiče da otvorimo srce za život i povjerujemo Onome koji život daruje.
„Vjere nemaju“
Marija bi sigurno rekla i – vjere nemaju. I to ne samo onima koji su se udaljili od Crkve, nego i nama koji redovito dolazimo na misu. Koliko puta dolazimo više iz tradicije i navike nego iz osobne vjere i ljubavi prema Bogu?
Ako iskreno pogledamo: kakve razgovore vodimo, kakve filmove gledamo, čitamo li vjerski tisak, molimo li za dar duboke vjere i razgovaramo li s djecom i mladima o Bogu?
Marija i danas upućuje na Isusa, moleći Ga da pretvori našu razvodnjenu vjeru u snažnu vjeru – onu koja donosi pravu radost.
„Ljubavi nemaju“
Marija bi možda tiho rekla i: „Ljubavi nemaju.“ Na svadbama to zvuči paradoksalno – zar se ljudi ne žene zbog ljubavi? Ali stvarnost je često drukčija.
Mnogi su uzvanici već jednom ili dvaput rastavljeni. Mnogi brakovi započinju na temelju zaljubljenosti i privlačnosti, ali bez dubokog zajedništva s Bogom – i takva ljubav često brzo izgori. Bez Boga, bez molitve, bez žrtve ljubav se lako razvodni.
Marija vidi manjak ljubavi. Ne one površne i prolazne, nego one koja stoji uz križ, koja ostaje vjerna i gradi.
Marijin put: „Učinite što vam On kaže“
U Kani Marija ne traži krivca i ne optužuje. Ona pokazuje rješenje: „Što god vam rekne, učinite!“ (Iv 2, 5)
To je Marijina poruka i nama danas. Bez slušanja Isusa, naši programi i planovi ostaju samo voda. Ali kad poslušamo njegovu riječ, voda postaje vino, običnost postaje radost, a kušnja – milost.
Krunica: molitva koja nije izvan povijesti
Krunica se danas nekima čini zastarjelom i nepraktičnom. Ali ona u sebi nosi nešto izuzetno važno: ne vodi nas u neodređenu meditaciju, nego nas uranja u konkretnu povijest spasenja, odnosno u život stvarne osobe Isusa iz Nazareta te u vjeru ukorijenjenu u povijest Izraela i 150 psalama, koji su bili molitva Božjeg naroda.
U tom svjetlu, krunica nije pobožnost bez krvi i života, nego molitva koja nas povezuje s našom židovskom braćom i sestrama u vjeri u jednoga Boga, i vodi nas u gledanje života Isusovim i Marijinim očima.
U radosnim, žalosnim, slavnim i svjetlosnim otajstvima krunice odražava se stvarno ljudsko iskustvo: radost i bol, nada i križ, život i smrt. Zato je krunica molitva koja može naše osobne borbe, obiteljske križeve i društvene rane pretvoriti u prostor susreta s Bogom.
Gdje smo mi u Kani?
Marija i danas gleda naš svijet – ne da nas optuži, nego da nam pomogne. Ona i danas tiho šapće Sinu: „Vina nemaju. Djece nemaju. Vjere nemaju. Ljubavi nemaju.“
Ali istodobno i nama govori: „Što god vam rekne, učinite.“
Ako poslušamo njezin glas, i naše će prazne posude ponovno biti ispunjene vinom radosti. Ako molimo krunicu s vjerom, ona postaje most između svakodnevnog života i Božjeg Kraljevstva. I tada, kao u Kani Galilejskoj, Krist će biti prisutan – u našim obiteljima, srcima i svijetu.
Riječ u stihu – suvremena meditacija
Kad bi On danas bio ovdje, što bismo rekli? Bismo li ponovili staro, ili dopustili da On pokazuje put? Umorni umovi, izblijedjeli životi – hoćemo li odgovoriti na poziv? Da nastavimo borbu, ujedinimo se i uspravimo.
Refren: On je pretvorio vodu u vino, I slijepcu vratio vid. Istjerao je zloduhe u svinje, Došao je da nas oslobodi.
Put u pakao širok je, a u nebo uzak, Hoćemo li se prestati skrivati ili biti kao faraon? Oholost i slava – ista priča od početka vremena. Ako smo spremni i postojani – stat ćemo na pravu stranu. („Water into Wine“, Stryper – s albuma: No More Hell to Pay)
